Adolescencija je zahtjevno razdoblje života. Mnogi mladi ljudi ne uspijevaju uspostaviti ravnotežu između strahova uobičajenih za ovo razdoblja, prijateljstava, zaljubljivanja, uspjeha u školi, brojnih aktivnosti prisutnih u ovom razdoblju života u kojem se najintenzivnije razvija i raste osjećaj vlastitog identiteta. Povremena loša raspoloženja i burne emocionalne reakcije su normalni dio adolescencije, ali depresija je nešto drugačija i ne treba je zanemariti.
Depresija je bolest koju karakteriziraju poremećaji raspoloženja poput dugotrajne tuge, duševne boli i nesposobnosti uživanja u stvarima ili aktivnostima koje je osoba u prošlosti prakticirala i voljela.
Depresija utječe na sve aspekte života, od obavljanja najjednostavnijih svakodnevnih zadataka, do odnosa s obitelji i prijateljima, obavljanja posla i dr.
Važno je razlikovati depresiju i depresivno raspoloženje. Depresija podrazumijeva trajne i kontinuirane osjećaje bezvrijednosti, bespomoćnosti (uz osjećaj krivnje), potištenosti, nemogućnosti uživanja aktivnostima i stvarima u kojima je osoba nekad uživala, nemogućnosti uživanja u svakodnevnim stvarima/aktivnostima/osobama, teškoće u obavljanju uobičajenih obaveza, manjak energije, samosažalijevanje, povećanu tjeskobu, nesanicu ili pak pretjeranu potrebu za snom, promjene u teku, glavobolju, smanjenu pažnju i dr. Uz ove tegobe, mogu se pojaviti i tjelesni simptomi u vidu nespecifičnih bolova, a moguće su i suicidalne misli.
Kod depresivnog raspoloženja simptomi su slični, ali blaži, javljaju se povremeno. Mogu biti vezani uz neki vanjski podražaj ili događaj (okolnosti).
Rizični čimbenici za nastanak i razvoj depresije su: stres, traumatični životni događaji, fizička bolest, ovisnost, siromaštvo, usamljenost, nezaposlenost, nepravilna prehrana, nedovoljna tjelesna aktivnost i sl. Kod nekih osoba postoji i genetska, urođena predispozicija za razvoj depresije.
Stigma i diskriminacija koje prate mentalne bolesti, uključujući depresiju, jedan su od razloga kasnijeg prepoznavanja problema i odgađanja traženje pomoći, zbog čega liječenje traje dulje, a nerijetko dolazi i do težih posljedica (oduzimanja života/samoubojstva).
Kod oboljelih od depresije postoji povećani rizik razvoja drugih nezaraznih bolesti (dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti, bolesti štitnjače, karcinoma i niza drugih). S druge strane, obolijevanje od bolesti poput karcinoma, dijabetesa, kardiovaskularnih ili drugih bolesti povećava rizik od depresije. Depresija se javlja i kod određenog broja žena, nakon poroda (postporođajna depresija).
O depresiji postoji niz uvjerenja koja su posljedica neznanja i nepoznavanja prirode mentalnih poremećaja i bolesti. Npr. uvriježeni su stavovi da je depresija znak nečije slabosti, da se može prevladati snagom volje pojedinca, bez stručne pomoći, da to nisu „stvarne tegobe“ i sl. Stoga nije iznenađujuće da osoba koji pati od depresije, poriče svoj problem, da to čini i njezina okolina, ne prepoznajući ovaj ozbiljan emocionalni poremećaj.
Depresija pogađa ljude svih dobnih skupina i svih društvenih slojeva. Riječ je o globalnom zdravstvenom problemu, posebno u ženskoj populaciji. Mentalni poremećaji, uključujući i depresiju, već su godinama u porastu u cijelom svijetu i stoga se sve više govori o prevenciji koja uključuje osvještavanje rizičnih čimbenika te destigmatizaciju i senzibilizaciju javnosti.
Mentalni poremećaji drugi su najčešći uzrok hospitalizacije u našoj zemlji, za populaciju dobi između 20 i 59 godina (12,4 %). Vodeći su poremećaji uzrokovani alkoholom, potom shizofrenija, zatim depresivni poremećaji (13,5 %), mentalni poremećaji zbog oštećenja i disfunkcije mozga i tjelesne bolesti te reakcije na teški stres, uključujući posttraumatski stresni poremećaj.
Prema provedenim istraživanjima nešto više od 10 % stanovnika naše zemlje ima blage do umjerene depresivne simptome, dok 1 % stanovnika ima umjereno teške do teške depresivne simptome. A situacije ne ide na bolje… Već naprotiv…
U slučaju depresije najvažnije je pravovremeno (što prije!) potražiti stručnu pomoć. Uz pomoć terapijskih postupaka postojeći simptomi mogu otkloniti ili ublažiti. Kod lakših i srednje teških oblika depresija uspješni su različiti pravci psihoterapije dok su kod teških depresija neizostavni lijekovi. Liječenje depresije često je kombinirano.
Ivana Grabar, osobni terapeut i psihoterapeut za partnerske i seksualne odnose kaže: „Čut ćete različite preporuke koja je vrsta terapije učinkovitija. Moje je mišljenje da je od vrste terapijskog pristupa važnije odabrati terapeuta s kojim ćete osjetiti dobar kontakt. Povjerenje i snaga takvog odnosa pomagat će klijentu da prebrodi teške misli i osjećaje i doživi razumijevanje, podršku i empatiju. Zbog velike unutarnje patnje koju klijent osjeća preporučaju se lijekovi. Oni ublaže patnju, ali ne rješavaju problem. Uz medikamentoznu terapiju (koja nije uvijek nužna) dobro je imati i redovite psihoterapije kako bi klijent sagledao uzroke depresije te naučio koristiti alate kojima se može oduprijeti toj bolesti. Uz lijekove i psihoterapiju jedan od vrijednih alata je i volontiranje. Kad pomažemo drugima zapravo pomažemo sebi jer se osjećamo korisni, vrijedni, nekome potrebni, učinkoviti… Upravo ta pozitivna iskustva i osjećaji pomažu da prepoznamo te vrijednosti u sebi.“
Depresija sve češće pogađa mlađu populaciju, a aktualna epidemiološka situacija pogoduje razvoju niza psihičkih problema, uključujući depresiju i depresivna stanja odnosno raspoloženja.
Antonija Pleša
Krugovi, Centar za edukaciju, savjetovanje i humanitarno djelovanje
Photos courtesy of Pixabay
