Gljivične infekcije kože uglavnom nisu opasne, no, mogu biti iznimno neugodne. Stoga su jedan od najčešćih razloga zbog kojih pacijenti traže pomoć liječnika odnosno dermatologa. Najčešće se pojavljuju na najizloženijim dijelovima tijela, kao što su šake i stopala. Gljivične infekcije kože nazivaju se dermatomikoze, a mogu biti uzrokovane gljivicama, kvascima i plijesnima.
Nastanku ove bolesti pogoduje niz faktora: oštećenje nokta, vlažnost šaka i stopala, loš imunitet, lošija cirkulacija u donjim dijelovima udova, smanjenje rasta noktiju u starijoj životnoj dobi, genetska predispozicija i dr.
Na noktima nogu česti uzročnici su dermatofiti, dok infekcije na rukama češće uzrokuje kandida. Kad je riječ o stopalima, ona su najčešće na udaru patogene gljive trihofiton koja iznimno dobro raste i razmnožava se na površini ljudske kože. Takva infekcija poznata je kao „atletsko stopalo“ (Tinea pedis).
Najčešći uzročnici gljivičnih infekcija noktiju su dermatofiti, plijesni kojima je roževina potrebna za prehranu i preživljavanje. Većina infekcija započinje kao gljivična infekcija stopala, koja se potom proširi te zahvati i nokte.
Sklonost obolijevanju
Postoji nekoliko skupina bolesnika s predispozicijom za razvoj gljivičnih infekcija noktiju.
To su:
- osobe starije životne dobi (slabija cirkulacija, sporiji rast nokta, dulja izloženost),
- sportaši (dugotrajni boravak u zatvorenoj obući, pojačano znojenje, korištenje zajedničkih prostora za tuširanje, svlačionica i sl.),
- imunosuprimirani bolesnici,
- oboljeli od dijabetesa ili psorijaze,
- osobe određenih zanimanja (konobari/ce, spremačice i sl.),
- osobe s pojačanim znojenjem nogu te slabijom perifernom cirkulacijom,
- osobe s naslijeđenom sklonosti infekcijama;
Dijagnosticiranje
Analizom uzorka uzetog s površine kože dermatolog može utvrditi je li doista riječ o gljivičnoj infekcije, te potom savjetovati i odgovarajuću terapiju. U većini slučajeva liječenje podrazumijeva primjenu krema, masti ili otopina koje sadrže antimikotike ili fungicide. U iznimnim slučajevima, osobito ako su zahvaćeni i nokti, liječenje može uključivati i uzimanje tableta peroralno (antimikotika).
Gljivičnu infekciju nokta svakako treba razlikovati od drugih oštećenja nokta (uzrokovanih ozljedom, psorijazom, oblicima dermatitisa ili dr.). Treba naglasiti da je gljivična infekcija nokta česta kod bolesnika s psorijazom.
Najčešći simptom gljivične infekcije nokta je zadebljanje i/ili promjena boje nokta. Ukoliko se infekcija ne liječi, može doći do upale kože ispod i oko nokta što može biti bolno. Klinička slika je slična neovisno o rodu uzročnika, a razlikujemo nekoliko karakterističnih oblika:
- odvajanje nokta od podloge i promjena boje nokta koja je obično prljavo-žuta,
- diskretne bijele mrlje na noktu koje je lako previdjeti, moguće ih je izljuštiti,
- bijeli nokat koji se mrvi u predjelu nokatnog nabora,
- zadebljali nokat, promijenjene boje, mrvi se, upala kožice ili postraničnog nabora nokta, oštećenje nokta.
Na koži stopala i između pojedinih prstiju pojavljuju se crvenilo, mjehurići, ljuštenje pa čak i male „pukotine“, uz izraziti svrbež. Infekcija se često proširi i na nokte koji postaju zadebljani, deformirani i bolni i na kojima se pojavljuju u tekstu spomenute promjene.
Prevencija
U sprječavanju razvoja “gljivica” na nogama ključno je prakticiranje higijenskih mjera i izbjegavanje prekomjernog izlaganja vlazi. Osim toga, važno je dosljedno provođenje liječenja gljivičnih infekcija stopala (kao što je atletsko stopalo). Ovo potonje smatramo posebno važnim jer se često od liječenja odustane prije vremena zbog prolaznog i kratkotrajnog poboljšanja.
Savjetujemo i nošenje prikladne obuće (od prirodnih materijala), izbjegavanje nošenja tuđe obuće, nošenje prikladne obuće na mjestima poput bazena, javnih tuševa i sl., nošenje rukavica u vlažnoj sredini, vlažnoj sredini trebaju koristiti zaštitne rukavice na poslu.
Liječenje infekcije noktiju
Kombinirano liječenje sastoji se od uklanjanja bolesnog dijela nokta primjenom paste koja sadrži visoki postotak ureje i potom nanošenja lokalnog antimikotike (u obliku kreme) tijekom više mjeseci.
U slučaju težih infekcija noktiju šaka ili stopala u terapiju se, po preporuci obiteljskog liječnika ili dermatologa, dodaju peroralni antimikotici (tablete, na usta).
Liječenje gljivičnih infekcija, pa tako i onih na stopalima, dugotrajno je i može potrajati. Najčešće traje nekoliko mjeseci (posebno kod osoba kojima nokti sporo rastu). Za nokte na rukama potrebno od šest do osam mjeseci, a nokti na nogama mogu se liječiti i do godinu dana.
Važno je s liječenjem započeti što prije, naoružati se strpljenjem i upornošću jer se samo tako može stati na kraj ovoj neugodnoj infekciji.
Lorena Bosnar dr. med.
Photos courtesy of Pixabay
Pridruži se raspravi