Jedna usta – dva uha

Većina ljudi sluša ne zato da istinski čuje i shvati drugu stranu nego kako bi dali svoj odgovor ili izrazili svoje mišljenje, viđenje ili osjećaje. Jedan je to od najvažnijih, ako ne i najvažniji razlog međusobnog nerazumijevanja, neučinkovite komunikacije.

Nemamo bez razloga dva uha i jedna usta. Priroda nam je tako jasno dala do znanja u kojem bismo omjeru trebali slušati i govoriti.

Dobra komunikacija je dvosmjerna. Sastoji od primanja poruke, odnosno slušanja i slanja poruke ili govorenja. Nažalost, većina nas značajno je više usmjerena na to kako prenijeti neku poruku, kako iskazati svoje viđenje, izreći svoje mišljenje, ideju, osjećaj, perspektivu, pokazati da smo u pravu ili drugo. Pritom ne slušamo aktivno drugu stranu jer smo, smišljajući odgovor, usmjereni na sebe, na ono što mi mislimo i želimo reći, a ne na ono što nam druga strana želi prenijeti. Situacija je obično ovakva: druga osoba govori, mi u glavi smišljamo odgovor ili nestrpljivo čekamo svoj red. Naša pozornost nije usmjerena na osobu, na ono što čujemo, niti na neverbalne znakove. U takvom redu stvari nemoguće je uistinu čuti.  

Slušanje je zanemarena vrijednost od osobite važnosti za učinkovitu komunikaciju.

Što nam donosi aktivno slušanje?

Aktivno slušanje nekim je ljudima svojstveno, neki ga moraju vježbati. Ljudima je, naime, prirodno da pojednostavljuju poruke zbog lakšeg primanja i obrade. Danas kad smo doslovno sa svih strana bombardirani informacijama, naša pažnja brže popušta, raspršuje se. U većini slučajeva ne dogodi se ništa strašno, ali ponekad zbog toga nečiju važnu poruku ne čujemo u cijelosti i posljedično – ne shvatimo što nam osoba želi reći, kako se osjeća, što treba od nas…

Drugo, ono što čuje svatko od nas interpretira prema svojoj pozadini – uvjerenjima, znanju, emocijama i drugom, prema nekoj osobi, stvari, događaju, ideji ili drugome. Važno je da smo svjesni činjenice da sve što čujemo (i vidimo i doživljavamo na druge načine), tumačimo prema sebi, a ne objektivno.

Pri tom valja imati na umu da naša interpretacija/tumačenje onoga što nam netko govori ovisi i o našem vrednovanju te osobe. Ukoliko neku osobu vrednujemo negativno, nemamo dobro mišljenje o njoj, vjerojatnije je da ćemo i to što ona govori provući kroz istu leću, odnosno vrednovati kao loše, netočno, neispravno i sl.
Osvještavanje ove činjenice pomaže nam da promislimo, ispravnije vrednujemo i damo kvalitetniju povratnu poruku (odgovor).

Kako riješiti poteškoće u slušanju? Kako bolje, aktivnije slušati?

Prvi korak već smo spomenuli. Riječ je o osvještavanju. Svjesnost o vlastitim pristranostima i volja da bolje slušamo prvi su koraci na ovom putu.

Dobra komunikacija je strpljiva, pažljiva, usmjerena. Kad s nekim razgovaramo ta osoba mora nam u tom trenutku biti najvažnija. Naša pažnja treba biti usmjerena na tu osobu i na razumijevanje onoga što nam želi prenijeti. Pri tome je važno ne prekidati osobu, ne skraćivati razgovor, ne pretpostavljati, već poslušati do kraja i pitanjem potvrditi jesmo li dobro razumjeli (npr. Ako sam te dobro shvatila…).

Budući da mi ljudi komuniciramo i neverbalno važno je i tim „jezikom“ (govorom tijela) sugovorniku dati do znanja da smo tu, zainteresirani i uključeni. To može biti kimanje glave, ton glasa, pogled, dodir, okrenutost prema osobi ili drugi način držanja tijela, osmijeh… To se zove empatičko reflektiranje – neverbalna usklađenost s osobom s kojom komuniciramo.

Poželjno je koristiti i tehnike parafraziranja (sažeto prepričavanja svojim riječima) i reflektiranja (zrcaljenja koje je usmjereno na „vraćanje“ osjećaja koje smo osjetili ili doživjeli slušajući neku osobu). Ovo su vrlo jednostavne i izuzetno moćne tehnike koje nam omogućavaju bolju komunikaciju odnosno bolje razumijevanje druge strane.

Pažljivim slušanjem višestruko dobivamo: drugi se bolje osjećaju u našem društvu, samim time i mi sami bolje se osjećamo, bolje se razumijemo sa drugima, imamo više prilike učiti od drugih. Svaki sugovornik zna nešto što mi ne znamo i može nam dati perspektivu drugačiju od naše, što može pridonijeti boljem razumijevanju nečega, upotpunjavanju, novoj spoznaji, ideji ili drugome.

Pažljivo, aktivno slušanje druge osobe jedan je od najboljih načina izražavanja poštovanja prema drugoj osobi.

Eto, zato imamo dva uha i jedna usta.

Antonija Pleša
Krugovi, Centar za edukaciju, savjetovanje i humanitarno djelovanje

Photo courtesy of Pixabay

Pridruži se raspravi
Vrata zdravlja