Obolijevanje i možda još više, povratak bolesti, osobito nakon razdoblja nade i oporavka, iznimno je težak trenutak – za osobu koja se suočava s dijagnozom, ali i za njezine bližnje. Takva vijest nosi u sebi ne samo strah i neizvjesnost, već i osjećaj razočaranja, gubitka kontrole i dubokog umora.
Mnogi žele pomoći, reći pravu stvar, biti oslonac. No često, i s najboljom namjerom, reagiramo riječima ili postupcima koji zapravo ne pomažu – pa čak i odmažu.
Što NE pomaže, iako često dolazi iz dobrih namjera
“Bit će sve u redu.” – možda neće.
Ova rečenica zatvara prostor za iskrene emocije i često zvuči kao izbjegavanje stvarnosti.
“Moraš biti jak/a!”
Ljudi imaju pravo na slabost, suze i strah. Stavljanje tereta “snage” može dodatno opteretiti.
“Znam kako ti je.”
Svaka je borba drugačija. Iskreno slušanje više vrijedi od pretpostavki.
Preplavljivanje savjetima i „čudesnim“ rješenjima
Iako iz dobre volje, osoba je često već informacijski i emocionalno preopterećena.
Prebacivanje fokusa na sebe – “I moj rođak je to imao…”
Ovo može zvučati kao umanjivanje iskustva osobe kojoj se obraćate.
Zanemarivanje ozbiljnosti situacije kroz šale ili vedrinu
Bježanje od težine trenutka ostavlja dojam da ne želite ili ne možete biti prisutni u boli druge osobe.
Što stvarno pomaže
Slušanje bez žurbe – bez potrebe za rješenjem.
Samo biti tu.
U tišini, u prisutnosti, u pažnji.
Davanje dozvole za sve emocije – tugu, bijes, očaj, šutnju.
Ne moralizirati, ne tješiti pod svaku cijenu.
Otvorene i jednostavne rečenice:
- “Tu sam za tebe.”
- “Ne znam što reći, ali želim biti uz tebe.”
- “Možeš mi reći ako ti nešto treba ili ako samo želiš da šutim i budem tu.”
Ponuditi konkretnu pomoć
Umjesto općeg “Ako što trebaš, javi”, bolje je: “Hoćeš da ti skuham nešto? Otići po lijekove? Po dijete u školu?”
Poštivati ritam i granice
Neki dani bit će tihi, zatvoreni. Neki puni razgovora. I jedno i drugo je u redu.
Biti autentičan
Ne moraš biti savršen, ali možeš biti stvaran. I pokazati da ti je stalo.
Ne postoji savršen način da budemo podrška. Ali postoji ono što se najviše pamti: da smo ostali blizu, čak i kad nismo znali što reći. Ljubaznost, prisutnost i tišina često znače više od tisuću riječi.
Biti tu. Ne popraviti. Samo biti.
Photo courtesy of PIxabay
