Opsesivno-kompulzivni poremećaj

The first time I saw her…
Everything in my head went quiet.
All the tics, all the constantly refreshing images just disappeared.
When you have Obsessive Compulsive Disorder, you don’t really get quiet moments.

Vjerojatno Vam se je barem jednom u životu dogodilo da ste se na putu do posla, škole ili fakulteta zamislili o tome jeste li zatvorili prozore, jeste li zaključali vrata ili isključili štednjak. Vjerojatno je da ste se nekada i vratili kako bi to i provjerili? Ali, jeste li se ikada morali vratiti više od jedanput?

Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OCD) je anksiozni poremećaj u kojem ljudi imaju ponavljajuće, neželjene misli ili ideje (tzv. opsesije) zbog kojih se ljudi osjećaju prisiljenima da ponavljaju određene postupke (tzv. kompulzije), koji bitno remete svakodnevni život osobe i dovode do snažnog stresa.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj pogađa oko 1-3% populacije, a obično započinje u ranoj odrasloj dobi nakon stresnih događaja kao što su trudnoća, obiteljski sukob, problemi na radnom mjestu, smrt bliske osobe i sl. Raniji početak češći je kod muškaraca i povezan je s kompulzijama provjeravanja, dok je kasniji početak češći kod žena i povezan je s kompulzijama čišćenja2.

Što su opsesije, a što kompulzije?

U mnogim slučajevima, granica što odvaja opsesije od kompulzija nije oštra. Najnovija revizija dijagnostičkih kriterija za opsesivno-kompulzivni poremećaj u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje naglašava kako su opsesije neželjene nametajuće misli, zastrašujuće slike ili impulsi (vezane uz teme kontaminacije, nasilja, seksa i religije) koje se opetovano javljaju i iscrpljuju osobu, dok su kompulzije neodoljivi porivi i impulsi da se učini nešto kako bi se smanjila ili neutralizirala tjeskoba koju stvaraju prisilne misli i ideje. Kompulzivni rituali mogu uključivati mentalne aktivnosti ili vidljive motoričke radnje, koje mogu i ne moraju biti u smislenoj vezi sa sadržajem opsesija1.Sadržaj opsesija i kompulzija istražili su Akhter i suradnici (1975) kada su nakon intervjuiranja 82 opsesivno-kompulzivna bolesnika prepoznali pet zasebnih oblika opsesija i dva oblika kompulzije;

Opsesije

  1. opsesivne dvojbe – ustrajne misli o tome da dovršeni posao nije dobro obavljen (npr. jesam li ugasio svjetlo, jesam li zaključao vrata, jesam li ugasio peglu i sl.)
  2. opsesivne misli – naizgled beskonačan lanac misli, obično usmjeren na buduće događaje (npr. ako ne očistim svoje radno mjesto, netko će dotaknuti moj stol i dobiti neku bakteriju)
  3. opsesivni impulsi – snažan poriv za izvođenjem određenih postupaka (npr. obavezno moram piti iz svoje boce)
  4. opsesivni strahovi – strah od gubitka kontrole i činjenja nečega društvenog neprihvatljivog (npr. bojim se da ću na glas progovoriti o svojim skrivenim željama)
  5. opsesivne predodžbe – trajne predodžbe nekog nedavnog viđenog ili zamišljenog događaja (npr. klijentica vidi kako joj voda iz kotlića odnosi bebu u zahodsku školjku svaki put kada uđe u kupaonicu)

Kompulzije (prisilne radnje)

  1. kompulzije provjeravanja – kompulzivni porivi koji naizgled prisiljavaju na djelovanje (npr. konstantno provjeravanje je li u džepu neki skriveni predmet)
  2. kompulzije kontrole – postupci kontroliranja kompulzivnih poriva radi uspješnog odupiranja istima (npr. brojanjem umanjiti anskioznost)2

Nakon toga Rachman i Hodgson (1980) definiraju dvije glavne kompulzije koje se tiču čišćenja i provjeravanja2.

Dijagnoza opsesivno-kompulzivnog poremećaja

Dijagnoza OKP-a temelji se na kliničkoj slici. Za razliku od psihotičnih pacijenata, pacijenti s OKP-om obično imaju uvid i shvaćaju da je njihovo ponašanje pretjerano ili nelogično. Često zbog neugodnosti izazvane svojim simptomima, pacijenti se mogu potruditi da ih sakriju. U težim slučajevima uvid može postati slabašan i pacijenti mogu uistinu vjerovati da su njihove opsesivne brige opravdane; takvi su slučajevi označeni kao OKP s lošim uvidom3. Opsesivno-kompulzivni poremećaj dijagnosticira se kada opsesije ili kompulzije izazivaju značajnu neugodu, oduzimaju vrijeme (više od jednog sata dnevno) ili značajno ometaju svakodnevno funkcioniranje (tzv. opsesivna sporost – stanje u kojemu osobe s OKP-om nisu u stanju ispuniti dnevne obaveze jer im opsesivni postupci oduzimaju najveći dio dana)4.

Kada, kada i zašto se opsesivno kompulzivni poremećaj javlja?

Prema biološkom shvaćanju encefalitis, ozljede glave i tumori mozga dovedeni su u vezu s razvojem opsesivno-kompulzivnog poremećaja2. Neurokemijski gledano, zanimanje je usmjereno na disfunkciju serotoninergičkog i dopaminskog sustava. Prema psihoanalitičkoj teoriji, opsesije i kompulzije su slične, a posljedica su agresivnih ili spolnih instinkata koji su izmakli kontroli zbog prestrogih odgojnih mjera u analnom stadiju. Bihevioralni prikazi opsesija i kompulzija smatraju da je riječ naučenim oblicima ponašanja potkrijepljenima posljedicama njihova izvođenja (npr. ublažavanje opsesivne zaokupljenosti kontaminacijom prljavštinom učestalim pranjem ruku). Prema srodnom, ali više kognitivnom gledištu, opsesivno-kompulzivne osobe precjenjuju vjerojatnost negativnih događaja, štetnog ishoda, stupanj odgovornosti za taj događaj i posljedice koje se odnose na to da će ih drugi ljudi smatrati odgovornima (npr. vjerovanje da ako postoji šansa da će se nešto loše dogoditi, vjerojatno će se to i dogoditi)4.

Terapija opsesivno-kompulzivnog poremećaja

Općenito gledano, opsesivno-kompulzivni poremećaj je u terapijskom pogledu jedan od najtežih psiholoških problema. Psihofarmakologija je pokazala da su najefikasniji triciklički antidepresivi koji blokiraju ponovno unošenje serotonina, ali ta veza nije u potpunosti objašnjena. Psihoanalitički postupci nisu se pokazali učinkovitima u liječenju opsesivno-kompulzivnog poremećaja što je terapeute potaknulo na bihevioralan pristup. Najrasprostranjeniji i općenito najprihvaćeniji pristup liječenja opsesivno-kompulzivnog poremećaja je putem bihevioralno-kognitivne terapije koja pomaže pacijentima oduprijeti se opsesijama i kompulzijama4.

Some mornings I’d start kissing her goodbye
but she’d just leave cause I was just making her late for work (…)
Now, I just think about who else is kissing her
I want her back so bad.
I leave the door unlocked.
I leave the lights on.

Cijelu poemu Neil Hilborna o opsesivno-kompulzivnom poremećaju s nešto drugačije druge perspektive možete pogledati na sljedećoj poveznici: https://www.youtube.com/watch?v=vnKZ4pdSU-s&ab_channel=ButtonPoetry

Sabrina Krasnić

Literatura

1.American Psychiatric Association. (2013). Diagnostic and statistical manual of mental disorders (DSM-5). American Psychiatric Pub.

2.Davison, G. C. i GC, N. (2002). Psihologija abnormalnog ponašanja i doživljavanja. Naklada Slap, Jastrebarsko.

3.Jenike, M. A. (2004). Obsessive–compulsive disorder. New England Journal of Medicine350(3), 259-265.

4.Kring, A. M., Davison, G. C., Neale, J. M. i Johnson, S. L. (2007). Abnormal psychology. John Wiley & Sons Inc.

Photo courtesy of Pixabay

Pridruži se raspravi
Vrata zdravlja