Mobitel već duže vrijeme nije samo prijenosni telefon. Uređaj je to bez kojeg mnogi od nas teško mogu zamisliti svoj život. Sve više osoba ne odvaja se od svog mobitela, niti onda kada to nalažu pravila lijepog ponašanja, niti onda kad bi to bilo poželjno iz nekih drugih razloga (odlazak na toalet, spavanje, odmor, razgovor i sl).
Rezultati provedenih istraživanja govore kako više od trećine teenagera i četvrtina odraslih koriste mobitel u vrijeme ručka (i drugih obroka), petina ispitanih koristi mobitel i na mjestima gdje je to izričito zabranjeno (automobil, kino, knjižnice, liječničke ordinacije…).
Mobitela se ne odričemo niti u toaletu.
Slika grupe mladih ljudi koji ne razgovaraju međusobno već svako na svoj mobitel nije više nikome neobična. Isto tako, nema više granice između profesionalnog života i onog privatnog. Svi smo dostupni svima i svakome u svako vrijeme. Mobitel je zamijenio računalo, ali i prijatelja, obitelj, knjižnicu, knjigu i štošta drugo i druge.
Želimo li to? Koliko je to dobro/loše? Gdje podvući granicu?
Problem otežava i činjenica dao se ovisnički oblici ponašanja rijetko pojavljuju izolirano. Npr. mlada osoba koja je ovisna o mobitelu nerijetko će zanemarivati svoje obaveze (npr. školske poput učenja) i potrebe (npr. za spavanjem, uzimanjem obroka, druženjem s vršnjacima i obitelji i sl.).
Socijalna komponenta ove priče vrlo je zabrinjavajuća. Naizgled je prijatelja i odnosa u našim životima više nego ikad prije, u stvarnosti raste broj usamljenih i depresivnih. Kvaliteta tih odnosa posve je drugačije naravi što je u dječjoj i mladalačkoj dobi teško prepoznati.
Problem je kad tehnologija ovlada nama i našim životom, umjesto da mi ovladamo njome.
Antonija Pleša
Krugovi, Centar za edukaciju, savjetovanje i humanitarno djelovanje
Photos courtesy of Pixabay
Pridruži se raspravi