Gubitak bliske osobe jedno je od najtežih iskustava koje osoba može doživjeti i zna biti teško prići takvoj osobi i pružiti joj primjerenu podršku.
Razumijevanje procesa tugovanja omogućava nam bolji pristup. Tugovanje (ili žalovanje) mijenja osobu, čini ju nepredvidljivom i drugačijom nego je bila prije. Tugovanje se može izraziti na različite načine. Razgovorom (o osobi koja je umrla, dobrim i lošim trenucima u prošlosti, danu kada je umrla, okolnostima smrti, posljednjim riječima umrle osobe…), plakanjem ili ljutnjom (vikanjem, bacanjem stvari…), šutnjom… Ovakva ponašanja znak su tugovanja, i kod nekih ljudi, koji ne razumiju proces tugovanja, mogu potaknuti odmicanje. Posljedično, tugujuća osobe osim tuge, osjeća i usamljenost i napuštenost.
Prisutnost osoba koje su podržavajuće i brižne omogućava tugujućoj osobi da lakše izrazi tugu1. Svaka osoba tuguje na sebi svojstven način i zato bi trebalo izbjegavati govoriti osobi kako bi se ona trebala osjećati ili što bi trebala činiti. Poželjno je iskazati njeno pravo da se osjeća onako kako se osjeća, pružiti joj podršku i prihvaćanje, bez osude ili osobnog shvaćanja nekih reakcija. Za oporavak može biti potrebno otprilike 18 do 24 mjeseca, s tim da neke osobe mogu žalovati dulje ili kraće od tog vremena. Kako bilo, važno je ne stvarati pritisak na osobu, već prihvatiti činjenicu da svaka osoba treba svoje vrijeme2.
Kako slušati i što reći osobi koja tuguje
Strah od toga da bismo mogli reći ili učiniti nešto krivo ne bi nas smio spriječiti da priđemo tugujućoj osobi. Važnije od riječi je slušanje i prisutnost, tiha podrška koja osobi pruža svojevrsnu utjehu. Osoba koje tuguje trebala bi osjetiti da je njen gubitak priznat. Važno je iskazati osjećaj brige za tugujuću osobu. Možemo reći: „Žao mi je zbog smrti tvog… Osjećaš li potrebu razgovarati o tome?“
Dopustite tugujućoj osobi da vam kaže kako je njena voljena osoba umrla ukoliko želi govoriti o tome. Pitajte kako se osjeća. Ukoliko ste doživjeli sličan gubitak možete podijeliti svoje iskustvo mislite li da bi to pomoglo tugujućoj osobi. Izbjegavajte govoriti da znate kako se osjeća ili uspoređivati njen gubitak sa svojim ili nekim drugim jer iskustvo gubitka je individualno. Dajte tugujućoj osobi do znanja da pred vama može slobodno izraziti svoje osjećaje (tugu, ljutnju…). Ukoliko tugujućoj osobi nije do razgovora, budite prisutni u tišini uz nju. Ukoliko ne znate što biste rekli tugujućoj osobi, možete joj reći: „Nisam sigurna što reći, ali želim da znaš da brinem za tebe i da sam tu uz tebe“, pogledati ju, pružiti joj ruku ili umirujući zagrljaj2. Roditelji koji su proživjeli gubitak djeteta izjavili su da im nije pomagalo kad bi netko pokušao istaknuti pozitivnu stranu smrti, primjerice „Nemoj se osjećati loše, naposljetku ona je s Bogom sada“, „Barem je u miru“ ili „Barem si ga imala šest mjeseci, ja sam svog izgubila nakon 19 godina i to je puno teže.“ Ovakvi komentari (stvarni citati) ne pomažu, kao niti dugi monolozi o religiji i sl. Ono što pomaže tugujućoj osobi je prisutnost, briga i podrška1.
Ponudite podršku osobi koja tuguje
Osobu koja tuguje više puta možemo upitati kako joj možemo olakšati, što učiniti za nju kako bi joj dali do znanja da ćemo biti uz nju dokle god je potrebno. Možemo ponuditi praktičnu pomoć: kupnju ili dostavu hrane/namirnica, pomoć pri organizaciji sprovoda, pomoć u kućanskim poslovima ili čuvanju djece, prijevoz, preuzimanje brige za kućnog ljubimca, odlazak u šetnju, na ručak ili sastanak grupne podrške s tugujućom osobom, itd. Tugujuća osoba može trebati podršku mjesecima ili čak godinama nakon gubitka. Ostanite u kontaktu s tugujućom osobom i povremeno joj se javite kako biste ju pitali kako se osjeća. Nemojte pretpostavljati da osoba ne pati ukoliko se vama to tako izvana ne čini. Budući da određeni dani u godini, poput blagdana, rođendana, godišnjica i sl. mogu ponovno potaknuti tugu kod osobe, dajte joj do znanja da ste tu za nju ukoliko nešto treba. Ukoliko vidite da se tugujuća osoba izuzetno teško nosi s gubitkom, ohrabrite ju da potraži profesionalnu pomoć psihoterapeuta s iskustvom u savjetovanju ožalošćenih ili da se priključi u grupnu podršku ožalošćenih2.
Za kraj, slijedi citat Elisabeth Kübler-Ross: „Unutar svakoga od nas postoji potencijal za dobrotu iznad našeg poimanja; za davanje koje ne traži nagradu; za slušanje bez osuđivanja; za voljenje bezuvjetno.“
Tanja Stokanović
Literatura
1 Frantz, T. T. (1981). Helping Grieving and Dying People. The Journal of Popular Culture, 14(4), 745–752.
2 Smith, M., Robinson, L. i Segal, J. (2020). Helping Someone Who’s Grieving. Preuzeto 22. studenog, 2020, sa https://www.helpguide.org/articles/grief/helping-someone-who-is-grieving.htm
Photo courtesy of Pixabay
Pridruži se raspravi