Kad govorimo o samopouzdanju govorimo o vjeri u sebe i osjećaju vlastite vrijednosti, samopoštovanju. Mnogi brkaju samopouzdanje sa sebičnošću. To možemo zahvaliti aktualnoj kulturi i medijima koji poistovjećuju uspjeh i imanje s nečijom vrijednosti.
Usprkos tome što nas uvjeravaju da samopuzdanje možemo razvijati ponavljanjem pozitivnih afirmacija (npr. ja sam uspješna, ja sam sposoban, ja sam kreativan i sl.), promjenom frizure, trendi odjećom, zapisivanjem svojih problema na papir, pohvaljivanjem samog sebe i sličnim postupcima – to baš nije tako…
Samopouzdanje dolazi iznutra, iz nas, ne može nam ga dati netko drugi niti pružiti nešto drugo, osim nas samih. To je naš iskreni stav prema samima sebi bez obzira na stav drugih prema nama.
U svojoj koži osjećamo se dobro kad je naše ponašanje pozitivno i kad smo za njega posve odgovorni. Drugi nam ljudi i okolnosti mogu pomoći ili pak odmoći, no mi sami glavni smo akteri u ovoj priči, mi smo ti koji određujemo razinu svog samopouzdanja. Naše je samopouzdanje naša odgovornost.
U dječjoj dobi o nama odlučuju odrasli, u najvećem broju slučajeva roditelji. O njima u velikoj mjeri ovisi predodžba koju imamo o sebi. Ukoliko su nam slali pozitivne, ohrabrujuće poruke i iskazivali povjerenje i dopustili da razvijamo svoje kompetencije, naša će predodžba o nama biti takva. Ukoliko to nije bio slučaj, naše samopouzdanje može biti narušeno ili umanjeno. Tijekom odrastanja stvaramo sliku o sebi i razvijemo osjećaje u skladu s njom. Poput samoispunjujućeg proročanstva postajemo ono što su o nama govorili. No, tu priči nije kraj…
Svatko od nas ima svoju glavu i slobodu da nauči misliti njome. E. Roosvelt rekla je jednom:“ Nitko nas protiv naše volje ne može navesti da se osjećamo inferiorno.“. V. Frankl sasvim sigurno složio bi se s njom. Osoba može o nama misliti što želi, ali to nas ne određuje. Najvažnije je ono što mislimo sami o sebi.
Svi volimo čuti riječi odobravanja, podrške i potvrde, ali to ne smije biti naš imperativ. To je više kao bonus na koji ne treba računati, a ako dođe – dobro došao!
No, nema sjedenja i čekanja da nam drugi zaplješću. Moramo zasukati rukave, preuzeti odgovornost za svoj život, svoje postupanje, odluke, riječi, činiti ono zbog čega ćemo se osjećati dobro u svojoj koži, pohvalili nas zbog toga ili ne, odobravali nam to ili ne. Hal Urban lijepo je to izrekao: „Pravo je samopouzdanje poštovanje koje moramo zaslužiti kod sebe samih.“
Mnogi poslovno uspješni ljudi nemaju samopouzdanja, koliko god se nama činilo da to nije tako. Samopouzdanje je prirodna posljedica ispravnih djela i misli, a svi znamo da se u poslovnom svijetu to često zanemaruje i ne vrednuje u dovoljnoj mjeri.
H. Urban govori o četiri životna područja dosljedno prakticiranje kojih rezultira zdravim, čvrstim samopouzdanjem. To su:
- Ljubaznost koja se očituje kao nesebičnost i osjećajnost prema drugima. Naš odnos prema drugima zrcali se prema nama samima – što smo prema drugima bolji – bolji smo i prema sebi, što više pomažemo drugima da rastu i razvijaju se, rastemo i razvijamo se i mi sami, što više poštovanja pokazujemo prema drugima, više ćemo poštovati i sami sebe. I taklo dalje…
- Poštenje, prema drugima i prema sebi, nalazi se u temelju zdravog samopouzdanja. Poštenje je u biti osobnog integriteta osobe, ono donosi unutarnji mir bez kojeg ništa drugo nema vrijednost. Životom u poštenju iskazujemo i poštovanje prema životu samom. Neiskrenost i nepoštenje pak koče i osobni i društveni razvoj. S poštenjem kao zvijezdom vodiljom uspijet ćemo spoznati naš stvarni potencijal i živjeti s unutarnjim mirom, osjećajem vlastite vrijednosti i zdravim međuljudskim odnosima.
- Produktivnost gradi samopouzdanje. Produktivnost znači da učimo, radimo, planiramo, težimo postizanju nekih ciljeva, korisni smo. Osjećaj korisnosti snažno podupire samopouzdanje.
- Ukoliko smo ljubazna, poštena i produktivna osoba zaslužujemo poštovanje drugih i samih sebe. Zaslužujemo misliti pozitivno o sebi, a onda ćemo vjerojatno i pretežito misliti pozitivno i o drugima i o svijetu općenito, mnogim negativnostima usprkos.
Antonija Pleša
Krugovi, Centar za edukaciju, savjetovanje i humanitarno djelovanje
Photos courtesy of
PIxabay
