glavnom znamo kako izgleda samopouzdana osoba: ona koja govori jasno, drži se uspravno, ne izbjegava kontakt očima, djeluje samouvjereno… No, rijetko tko govori što se događa ispod površine: sumnje, nevidljive borbe, učenja kroz padove. Jer samopouzdanje nije osobina s kojom se rađamo. Ono se gradi, ruši i ponovno slaže – često više puta u životu.
Što samopouzdanje zapravo jest?
Samopouzdanje nije ideja da ste najbolji u svemu. To nije bahatost ni arogancija. To je unutarnje uvjerenje da, što god da vas čeka, vi ćete to nekako izdržati i naći način da se nosite s time. Da vrijedite. Da možete nešto pokušati i pogriješiti, a da to ne ugrozi vaš osjećaj vrijednosti. Samopouzdanje može biti tiho, nenapadno. Često je to mala, unutarnja rečenica: “Mogu ja to.
Samopouzdanje se ne gradi trikovima, nego svakodnevnim izborima. Istina je, neki savjeti mogu trenutno pomoći. Ispraviti leđa. Udahnuti. Promijeniti ton unutarnjeg dijaloga. Ali pravo samopouzdanje ne dolazi iz stava, nego iz iskustva. Od osobe koje je nešto proživjela, rekla „ne“ i kad je bilo neugodno, pokazala ranjivost, pokušala, pala, digla se…
Što možeš učiniti da kreneš?
Ne moraš postati nova osoba preko noći. Ali možeš krenuti s ovim:
- Primijeti kako razgovaraš sa sobom. Je li tvoj unutarnji glas tvoj prijatelj? Ili tvoj neprijatelj? Kritičar? Može li postati saveznik?
- Podsjeti se na svoje snage. Napiši ih, doslovno. I vrati se toj listi kad posumnjaš u sebe.
- Radi male, neugodne stvari. Pošalji onu poruku koju izbjegavaš. Započni razgovor. Traži ono što ti treba. To su sitne vježbe hrabrosti i svaka od njih hrani tvoje samopouzdanje.
- Pronađi sigurnost u sebi, ne u tuđim reakcijama. Samopouzdanje nije „sviđaš li se drugima“ nego „možeš li biti ok sa sobom i kad se ne svidiš svima“.
Što kad samopouzdanje padne?
To se događa svima. I to je normalno. Ključno pitanje nije: Jesi li uvijek siguran/na u sebe?, nego: Što radiš kad nisi?
Vrati se malim stvarima. Potraži podršku. Ne vjeruj svakoj misli. I znaj da samopouzdanje nije konačno stanje, nego odnos sa sobom koji njeguješ svaki dan.
Ne traži savršenu verziju sebe. Traži iskreniju, hrabriju, prisutniju verziju. Samopouzdanje nije glamurozna maska. To je tiha snaga koju gradiš kada:
- priznaješ da si ranjiv/a,
- učiš iz grešaka umjesto da ih skrivaš,
- ideš dalje čak i kad ti glas u glavi kaže da nisi dovoljno dobar/dobra.
To nije lako, ali je itekako moguće. I ne događa se u jednoj minuti, nego u mnogim, malim trenucima u kojima biraš sebe.
Image by Gerd Altmann from Pixabay
