Program Europske snage solidarnosti (ESS) nastavak je nekadašnjeg programa Europska volonterska služba (EVS). “Program Europske snage solidarnosti snažnije uključuje element solidarnosti i oplemenjuje prethodne programe.”, izjavila je ravnateljica AMPEU, mr.sc. Antonija Gladović te je izrazila nadu da će još više organizacija postati korisnicima ukupno 45 milijuna eura osiguranih za projekte u okviru Europskih snaga solidarnosti (ESS).
“Mladi iz Hrvatske imaju priliku okušati se u volontiranju i steći neprocjenjive osobne vještine, kompetencije i upoznati druge kulture. Aktivnim sudjelovanjem ostvaruje se neizmjerna korist za pojedince, ali i širu zajednicu.”, istaknuo je Ivica Bošnjak, pomoćnik ministrice za demografiju, iz MDOMSP-a.
Da aktivno sudjelovanje mladih uistinu donosi konkretnu korist za pojedince i zajednicu, dokazuju najikluzivniji EU projekti u području mladih.
Solidarnost se uči. “Solidarnost nije zapisana u nama. Osnova solidarnosti je nesebičnost.”, naglasio je Dražen Klarić iz Isusovačke službe za izbjeglice. Svoju nesebičnost na poseban način pokazao je i Fran Markulin, dobitnik Državne nagrade za volontiranje 2017. godine. Podsjetimo, Markulin je prebolio leukemiju, nakon čega je bio izložen vršnjačkom nasilju. Kao najmlađi sudionik panela, na konferenciji je istaknuo kako smatra da je nasilje koje je proživio bilo rezultat nerazumijevanja okoline, koja nije znala kako reagirati u novoj situaciji. Upravo to iskustvo Markulinu je danas motiv za volontiranje u projektu “Malo svjetlo nade”, kroz koji edukacijom učenika škola diljem Hrvatske priprema na povratak njihovih vršnjaka u matičnu zajednicu nakon završetka liječenja.
Svoje iskustvo volontiranja sa sudionicima konferencije podijelila je i Patrycja Pieniazek (27), Poljakinja koja je u Hrvatsku došla volontirati preko EVS-a u udruzi O.A.ZA. S obzirom na to da se tijekom konferencije o ESS-u govorilo uglavnom o pozitivnim stranama i učincima volontiranja, ovu magistru Kroatologije upitali smo o izazovima s kojima se susrela i kako ih je nadvladala.
Na život u novoj sredini bez roditelja Patrycja se, kaže, postepeno naviknula. “Profesionalna prepreka bila je ta da nisam uvijek osjećala podršku od strane svoje organizacije. Morala sam postati jako proaktivna, kako bih potrebu za tom podrškom znala pravilno iskomunicirati. Ako sam imala nekakvu poteškoću, trebala sam reći svojim kolegama u organizaciji: ‘Čujte, ja to ne mogu, ja to ne znam napraviti, trebam podršku.'” Podršku je dobila, a nakon završetka volontiranja, ostala je živjeti u Hrvatskoj.
Kao zaposlenica udruge O.A.ZA, Patrycja danas bez većih problema piše prijedloge projekata i izvještaje na hrvatskom jeziku. “Puno sam razgovarala sa svojim kolegama, a tražila sam savjete i od ljudi izvan udruge i dodatna usavršavanja u područjima gdje sam osjetila da mi nedostaje neki dio znanja.”, dodaje Pieniazek, čija je priča primjer kako jednogodišnje volontiranje ponekad promijeni i dugoročne planove.
Utjecaj volontiranja na pojedinca češće je vremenski kratkoročan, ali iznimno dubok. Mladi koji su na to spremni priliku će potražiti i kroz Europske snage solidarnosti. Njihov doprinos društvu isprva će im se vjerojatno činiti minimalnim, no nije beznačajan. Odaberu li i kroz volontiranje slijediti svrhu koja je veća od njih samih, učinit će svoj dio te će putem i neku drugu osobu potaknuti da učini isto. Tada “solidarnost” prestaje biti tek apstraktan pojam s definicijom i postaje konkretan motiv za djelovanje u korist zajednice. Iako djeluju ne očekujući ništa za uzvrat, izgadnjom boljeg društva mladi još efikasnije izgrađuju sami sebe.
Autorica: Ivona Šeparović
Članak preuzet sa: https://icm-zg.info/index.php/euro-info-kutak/3804-solidarnost-za-bolju-buducnost
Photo courtesy of Pixabay
