Psihičko zdravlje tema je koja i u 21. stoljeću ostaje zapakirana u celofan. Svjetska zdravstvena organizacija zloglasnu medalju učestalosti bolesti predala je kardiovaskularnim, potom malignim i tek na trećem mjestu mentalnim poremećajima. Ne razumijem od kud dolazi potreba za umanjivanjem priznavanja ozbiljnosti ove zdravstvene poteškoće. Pomalo je naivan stav mladih da će se pored promijenjenih psihičkih stanja provući neokrznuti jer statistike ukazuju na suprotno: najčešće dijagnosticirana stanja kod mlađe populacije su depresija i anksioznost.
Stoga, javno pozivamo mlade da reagiraju uoče li bihevioralne promjene kod vršnjaka koje bi mogle dovesti do onih neželjenih, značajnijih teškoća. Poziv je to za skidanje „ružičastih naočala“ kao i gledanja na svijet bez predrasuda. Današnja se mladež prejeda stresom i problemima dok gladuje za razgovorom i razumijevanjem. To je popločavanje puta za razvoj psihosomatskih bolesti. Pretpostavljamo da traženje stručne pomoći i podrške koče strah od postavljanja dijagnoze, neinformiranost i nadasve strah od osude.
Anksioznost, depresija, psihoze, shizofrenija, opsesivno-kompulzivni poremećaj, autizam…To su sve samo dijagnoze, a oni kojima su pripisane su ljudska bića poput mene i tebe. Osobe s određenom dijagnozom. Povežimo li osnovnoškolsko znanje prisjetit ćemo se da uvijek na prvom mjestu dolazi subjekt, a tek onda objekt. Rješenje ove jezične jednadžbe glasi: osobe s određenom dijagnozom. Povezujmo znanje s našim životom i borimo se znanjem protiv predrasuda.
Dopustite mi da vas iznenadim s glavnim predstavnicima boraca protiv predrasuda: Einstein, Michelangelo, Mozart. Malo je poznato da su sva trojica imala dijagnozu iz spektra autizma. To opovrgava stereotipno i prevladavajuće uvjerenje da osobe sa psihičkim poteškoćama imaju isključivo nedostatke i potvrdilo da su to osobe mogućih iznimnih sposobnosti, onih koje su u stanju mijenjati svijet i spoznaje o njemu.
Antonija Maduna
Photo courtesy of PIxabay
