Tuberkuloza je zarazna bakterijska infekcija uzrokovana bakterijom Mycobacterium tuberculosis (tzv. Kochov bacil). Najčešće je riječ o primarnoj tuberkulozi pluća, a infekcija može zahvatiti i druge organe. Premda se o njoj danas ne govori često,
tuberkuloza je jedna od najozbiljnijih i najraširenijih zaraznih bolesti koje poznajemo.
Svjetska zdravstvena organizacija procijenila je kako je oko 1,7 milijardi ljudi pozitivno na bakteriju Mycobacterium tuberculosis, od čega je osam milijuna aktivno bolesnih osoba. Velika većina aktivnih slučajeva nalazi se u tzv. zemljama u razvoju (najviše u afričkim zemljama sa brojnim siromašnim stanovništvom), gdje predstavlja i najčešći uzrok smrti. U Europi od TBC-a oboli više od 60 000 ljudi godišnje. Gotovo tri milijuna ljudi svake godine širom svijeta umire od tuberkuloze.
Činjenice o tuberkulozi:
- 1/3 svjetske populacije inficirana je s M. tuberculosis
- neliječena bolesna osoba prosječno zarazi 10-15 osoba godišnje
- 10% zaraženih osoba razvit će aktivnu tuberkulozu tijekom života
- 10% oboljelih umire
- 1-2% oboljelih ostaju kronični tuberkulozni pacijenti
- 85% oboljelih se izliječi
- godišnje umire oko gotovo tri milijuna oboljelih
- u nerazvijenim zemljama inficirano je oko 70% stanovnika (uz veliki udio male djece)
- u razvijenim zemljama inficirano je 20% stanovnika (uglavnom osoba treće životne dobi)
Tuberkuloza se obično razvija nakon udisanja sitnih kapljica koje u zrak dospijevaju kašljanjem ili kihanjem zaražene osobe. Udahnuti bacili tuberkuloze najčešće se smještaju u donjim dijelovima pluća. Primarna infekcija je obično bez simptoma (asimptomatska). Tijekom početnih nekoliko tjedana razvoja infekcije, bacili tuberkuloze mogu (krvlju i limfom) biti preneseni u bilo koji organ tijela. Za razmnožavanje ovih bakterija osobito su pogodna tkiva i organi koji se odlikuju visokim zasićenjem (saturacijom) kisika kao što su gornji dijelovi pluća, mozak, kralješci, bubrezi i duge kosti. U slučaju nedostatnog imunološkog odgovora organizma može doći do progresije primarne infekcije i širenja po cijelom tijelu (tzv. milijarna tuberkuloza). Plućna tuberkuloza razvija se kod osoba čiji imunološki sustav ne uspijeva zaustaviti primarnu infekciju. Kod plućne tuberkuloze proširenost može varirati, a bez učinkovite terapije bolest napreduje relativno brzo.
Bolest se može razviti unutar nekoliko tjedana od primarne infekcije, a ponekad mogu proći i godine prije nego se razvije.
Pod većim rizikom od razvoja bolesti su djeca, starije i imunokompromitirane osobe (npr. bolesnici na kemoterapiji, bolesnici nakon transplantacije koji uzimaju imunosupresivne lijekove, općenito kronični bolesnici). Također su ugroženije one osobe koje su u kontaktu sa zaraženom osobom, osobe koje žive u prekobrojnim zajednicama u lošim higijenskim uvjetima života, osobe lošijeg socioekonomskog statusa (čija prehrana je lošija/nezdravija).
Povećanju učestalosti pridonose:
- teški životni uvjeti (nehigijena, prenapučenost)
- slaba prehrana
- pojava sojeva Mycobacterium tuberculosis otpornih (rezistentnih) na uobičajene lijekove
- nepravilno uzimanje lijekova protiv tuberkuloze
Najčešći simptomi tuberkuloze su: dugotrajno kašljanje (može biti popraćeno iskašljavanjem krvi), bolovi u prsištu, gubitak na težini, blaga povišena tjelesna temperatura, noćno znojenje i umor.
Od trenutka izloženosti do početka simptoma može proći od nekoliko mjeseci do nekoliko desetljeća, što dodatno otežava liječenje tuberkuloze. Liječenje tuberkuloze traje najmanje šest mjeseci, a u terapiji se koristi veći broj lijekova istovremeno.
Dijagnoza se postavlja analizom iskašljaja (sputuma) i mora biti potvrđena izolacijom M. tuberculosis iz izlučevina bolesnikovog dišnog sustava (obično se u tu svrhu koristi jutarnji iskašljaj osobe).
Na raspolaganju imamo i tuberkulinski kožni test, jednu od kliničkih metoda za dijagnosticiranje TBC-infekcije kojim se odvajaju zaražene osobe od onih koje nisu zaražene. Negativna reakcija ne isključuje infekciju ili bolest. Quantiferonski test je test za latentne infekcije tuberkuloze koji nije ovisan o BCG cijepljenju. Liječnik može zatražiti i radiološke pretrage (npr. RTG srca i pluća).
Osoba pod sumnjom infekcije može biti podvrgnuta bronhoskopiji (pretrazi kojom se u dišni sustav bolesnika uvodi specijalni instrument radi uzimanja uzorka tkiva za analizu) ili biopsiji (postupku kojim se kirurškim putem uzima dio tkiva ili organa za analizu).
Liječenje
Bolest se može razviti unutar nekoliko tjedana od primarne infekcije, a može proći i značajno dulje vrijeme (čak i godine) prije nego li se razvije. Tuberkulozu se liječi lijekovima koje nazivamo antituberkuloticima, čiji je cilj suzbijanje i izlječenje infekcije (iskorjenjivanje živih mikobakterija).
Lijekovi koji se koriste u liječenju tuberkuloze nažalost mogu uzrokovati i razne nuspojave. Neke od težih nuspojava, koje se javljaju manje često su: neinfektivni hepatitis (oštećenje jetre), obojenje suza i urina (u narančastu ili smeđu boju), gastrointestinalne tegobe. Iako je terapija najčešće učinkovita, ponekad se može razviti otpornost pojedinih sojeva bacila tuberkuloze na lijekove, te ponovno javljanje bolesti nakon poboljšanja.
Obično se koristi nekoliko lijekova istovremeno, a terapija može potrajati mjesecima, u ovisnosti o zahvaćenosti organa i tkiva kao i o stanju imuniteta osobe. Bolničko liječenje prakticira se sa svrhom sprječavanja širenja bolesti u općoj populaciji, obično traje dva do četiri tjedna od početka terapije, nakon čega bolesnik obično može nastaviti s uobičajenim dnevnim aktivnostima. Liječenje i oporavak mogu pospješiti zdravi životni izbori: prakticiranje dovoljno odmora, smanjenje stresa, kvalitetna i uravnotežena prehrana (bogata vitaminom C), boravak na svježem i čistom zraku (u prirodi). Uz primjereno liječenje i navedene zdravije životne izbore, simptomi obično polako nestaju nakon dva do tri tjedna. Kliničko poboljšanje stanja nastupa prije nego to postane vidljivo putem radioloških postupaka.
Komplikacije razvijene bolesti su rjeđe, a uključuju pneumotoraks (zrak u prostoru prsišta, ali izvan pluća), hemoptizu (iskašljavanje krvi), bronhiektazije (trajno proširenje bronha), sindrom desnog srednjeg plućnog režnja (skvrčavanje dijela pluća uslijed oticanja okolnih limfnih čvorova), itd.
Prevencija
Osim spomenutih zdravih životnih navika, na raspolaganju nam je i cjepivo. Poznajemo ga pod nazivom BCG, a primjenjuje se u najranijoj životnoj dobi, još u rodilištu. Cjepivo štiti djecu od ozbiljnih oblika tuberkuloze (meningitisa i milijarne tuberkuloze), dok je zaštita od plućnog oblika bolesti oko 50 %.
Uz ostale mjere prevencije (rano otkrivanje oboljelih, praćenje oboljelih, pronalaženje osoba koje su bile u kontaktu s oboljelim, edukaciju i liječenje oboljelih), cijepljenje je i dalje jedan od najvažnijih načina borbe protiv tuberkuloze, posebice u zemljama s velikim brojem oboljelih od tuberkuloze.
Lorena Bosnar dr. med.
Photo courtesy of Pixabay