Razgovor koji se vodi u našoj glavi nikada ne prestaje i pitanje nije imamo li unutarnji glas (jer svi ga imamo), nego kako ga koristimo. U trenucima stresa, nesigurnosti ili odluka, taj glas lako prelazi u tzv. mentalni “chatter”, vrtlog misli koji ne donosi rješenja, nego pojačava tjeskobu i iscrpljuje pažnju. To je onaj trenutak kad previše razmišljamo o nečemu, vrtimo isti problem u krug, analiziramo do iscrpljenosti…
to je situacija kad nam naš unutarnji glas više ne pomaže, nego nas blokira.
Dobra vijest je da se taj unutarnji dijalog može usmjeriti.
Razgovor sa sobom iz distance
Ovo je jedna od najmoćnijih tehnika. Umjesto uobičajenog “Što nije u redu sa mnom?”, korisnije je napraviti mali odmak: “Što sada treba Sanji?”
Umjesto: “Zašto sam ja ovakav? Zašto uvijek zeznem?”, kažemo: “Zašto Marko ovako reagira? Što ona sad treba?”
Ova jednostavna promjena pomaže mozgu da prijeđe iz emocionalne reakcije u jasnije, racionalnije promišljanje. Tako stvaramo psihološku distancu, mozak prelazi iz emocija u racionalno razmišljanje, lakše dajemo sebi savjet (kao prijatelju, kao nekome drugome).
Zanimljivo je da često znamo točno što bi netko drugi trebao učiniti, ali kad je riječ o nama, gubimo tu jasnoću. Taj fenomen naziva se Salomonov paradoks.
S kim dijelimo svoje misli (čini razliku)
Nije svako dijeljenje olakšavajuće. Kvalitetan razgovor je onaj koji smiruje, širi perspektivu i vraća osjećaj kontrole, ne onaj koji dodatno produbljuje problem.
važno je birati ljude s kojima dijelimo misli. Nije poanta samo “izbaciti sve van”. Bitno je: s kim razgovaramo i kako ta osoba reagira. Dobar izbor je osoba koja ne pojačava paniku, ne dramatizira, pomaže nam da vidimo širu sliku. Loš izvor su oni koji hrane negativu (“da, sve je grozno!”), vrte problem u krug. Cilj dijeljenja je regulacija emocija, ne samo ventiliranje.
Iskustva koja nas nadilaze smanjuju unutarnju buku
Kontakt s prirodom, umjetnošću ili trenucima koji bude osjećaj divljenja podsjećaju na širu sliku. U tim trenucima, problemi ne nestaju, ali prestaju biti jedini fokus. Kao da mozak kaže: “OK… moj problem je realan, ali nije kraj svijeta.”
Unutarnji glas nije neprijatelj.
On je alat. No, kao i svaki alat, njegova vrijednost ovisi o načinu na koji se koristi. Način na koji osoba razgovara sama sa sobom često određuje kako će se nositi s izazovima i koliko će u njima rasti.
Image by Graphix Made from Pixabay
Image by Gerd Altmann from Pixabay
