Pravo na rad jedno je od temeljnih ljudskih prava, a mnogima je to pravo uskraćeno, posebno osobama s invaliditetom.
Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN 157/13 i 152/14, 39/18) propisuju se prava osoba s invaliditetom na profesionalnu rehabilitaciju, zapošljavanje i rad te uređuje zapošljavanje i rad osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu rada. Također se propisuju mjere za poticanje zapošljavanja i rada osoba s invaliditetom, djelatnost i nadležnost Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom te odgovornost i povrede odredaba ovog Zakona.
Prema ovom Zakonu poslodavci koji zapošljavaju više od 20 radnika, osim predstavništava stranih osoba, stranih diplomatskih i konzularnih predstavništava, integrativnih radionica i zaštitnih radionica, dužni su zaposliti, na primjerenom radnom mjestu prema vlastitom odabiru, u primjerenim radnim uvjetima, određeni broj osoba s invaliditetom, ovisno o ukupnom broju zaposlenih radnika i djelatnosti koju obavljaju. Kvota može biti različita, ali ne može biti manja od 2% niti veća od 6% od ukupnog broja zaposlenih radnika.
Obvezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom poslodavac može ispuniti tako da ima zaposlen propisani broj osoba s invaliditetom upisanih u očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom i/ili zamjenskom kvotom u koju se ubrajaju:
- učenici s teškoćama u razvoju i studenti s invaliditetom na praktičnoj nastavi kod poslodavca,
- rehabilitanti na praksi kod poslodavca,
- studenti s invaliditetom zaposleni prema posebnom propisu,
- osobe s invaliditetom čije redovito obrazovanje stipendira poslodavac,
U zamjensku kvotu ubraja se i sklapanje ugovora o poslovnoj suradnji sa zaštitnom radionicom ili integrativnom radionicom, odnosno s trgovačkim društvom, zadrugom ili udrugom u kojoj više od polovine radnika čine osobe s invaliditetom, kao i s osobom s invaliditetom koja se samozapošljava (sukladno čl. 11. podstavcima 4. do 7.).
Poslodavci koji nemaju zaposlenu osobu s invaliditetom, a prema Zakonu su obavezni imati, dužni su plaćati penale za svaku nezaposlenu osobu s invaliditetom koju nisu zaposlili.
Penalima usprkos, brojni poslodavci i dalje ne zapošljavaju osobe s invaliditetom. Je li u pitanju neosjetljivot prema ranjivoj društvenoj skupini osoba s invaliditetom ili neinformiranost? Jednostavna financijska računica pokazuje da je to neisplativ, da ne kažemo pogrešan pristup.
Praksa pokazuje da mnogi poduzetnici nisu dovoljno upućeni u materiju. Naime, za zapošljavanje osoba s invaliditetom moguće je koristiti različite poticaje i pokriti cjelokupni trošak plaće takvog/e radnika/ice.
Osim mjera Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ-a) postoje i subvencije za zapošljavanje osoba s invaliditetom od Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (ZOSI).
Za zapošljavanje osobe s invaliditetom kod HZZ-a se može dobiti sufinanciranje do čak 75%, dok je za ostale nezaposlene osobe taj postotak maksimalno 50%. Prije podnošenja zahtjeva treba provjeriti s HZZ-om da li osoba koju bismo zaposlili zadovoljava tražene kriterije i vodi li se kao osoba s invaliditetom u Registru HZZ-a.
Kako bi poslodavac mogao koristiti subvencije Zavoda zaposlena osoba s invaliditetom mora biti upisana u Očevidnik osoba s invaliditetom što se obavlja prilikom prijave radnika/ice u sustav mirovinskog osiguranja. Upis u Očevidnik reguliran je Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja očevidnika zaposlenih osoba s invaliditetom.
U Očevidnik se upisuju osobe kojima je status osobe s invaliditetom priznat na osnovi različitih propisa. Kao osoba s invaliditetom u Očevidnik se upisuje i osoba kojoj je, neovisno o redovitim ili posebnim programima obrazovanja, prema propisima o socijalnoj skrbi utvrđeno: oštećenje vida, oštećenje sluha, oštećenje govorno–glasovne komunikacije, oštećenje lokomotornog sustava, oštećenje središnjeg živčanog i mišićnog sustava, oštećenje drugih organa i organskih sustava, mentalno oštećenje, psihička bolest ili više vrsta oštećenja.
U Očevidnik se kao osoba s invaliditetom upisuje osoba koja ima utvrđeno:
- najmanje 60% tjelesnog oštećenja zbog gubitka odnosno funkcionalnog poremećaja donjeg ekstremiteta,
- najmanje 70% tjelesnog oštećenja radi gubitka odnosno funkcionalnog poremećaja gornjeg ekstremiteta,
- najmanje 70% tjelesnog oštećenja zbog gubitka sluha,
- najmanje 80% jednog tjelesnog oštećenja bilo koje druge vrste
ili
- najmanje 90% ukupnog tjelesnog oštećenja, u slučaju više različitih tjelesnih oštećenja, s time da najmanje jedno tjelesno oštećenje koje se zbraja iznosi 60% oštećenja donjeg ekstremiteta ili 70% oštećenja gornjeg ekstremiteta ili 70% oštećenja bilo koje druge vrste.
Osim definiranih vrsta invaliditeta osobi se može utvrditi invaliditet u odnosu na rad (bez obzira na vrstu i stupanj samo invaliditeta). Takav invaliditet utvrđuje se isključivo na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (ZOSI). U ovom slučaju svog/ju zaposlenika/icu možete poslati na vještačenje za utvrđivanje radne učinkovitosti i ako ima, primjerice, utvrđeno tjelesno oštećenje od 30%, ali zbog vrste invaliditeta i specifičnosti radnog mjesta i zadataka ne može obavljati poslove sa stopostotnom učinkovitošću, unatoč prilagodbama radnog mjesta koje ste napravili.
Ako poslodavac ima već zadovoljenu kvotu zapošljavanja osoba s invaliditetom treba provjeriti je li aktualno nagrađivanje (kod ZOSI-ja) za zapošljavanje iznad minimalne kvote. Ta nagrada iznosila je 15% minimalne bruto plaće prvih 6 mjeseci zaposlenja osobe.
Iz svega predočenog vidi se da zapošljavanje osoba s invaliditetom nije samo human i civilizacijski akt nego i poslovno opravdan čin. Iskustva poslodavaca koji imaju zaposlene osobe s invaliditetom uglavnom su iznad prosječno dobra – osobe s invaliditetom ulažu maksimum volje i energije u svoj rad.
Na zapošljavanje osoba s invaliditetom uglavnom se odlučuju poslodavci koji imaju prethodna pozitivna iskustva sa zapošljavanjem takvih osoba. Oni naglašavaju kako su osobe s invaliditetom uglavnom jednako ili bolji radnici od prosjeka, kako manje izostaju s posla, disciplinirano obavljaju zadaće, rjeđe mijenjaju posao, a značajno doprinose poboljšanju međuljudskih odnosa u radnom okruženju.
Kao prepreku za njihovo zapošljavanje poslodavci naglašavaju nedostatak organizirane stručne podrške za neophodnu prilagodbu radnih mjesta, ovisno o vrsti invaliditeta zaposlene osobe.
Antonija Pleša
Krugovi, Centar za edukaciju, savjetovanje i humanitarno djelovanje
Photo courtesy of Pixabay
Pridruži se raspravi