U svim je životnim razdobljima važno imati prijatelja. Naše društveno okruženje utječe na nas i smjerove kojima se krećemo. Ukoliko je riječ o pozitivnom okruženju veća je vjerojatnost da ćemo kroz život ići obogaćeni pozitivnim iskustvima i sebe izgraditi kao pozitivnu osobu.
Roditelje ne možemo birati dok su prijatelji isključivo naš izbor. Svojim izborom puno govorimo i o sebi samima i vrlo je vjerojatno da ćemo imati prijatelje slične nama.
U doba adolescencije skloni smo sklapati ‘prijateljstva’ bez čvrstih temelja važnih za opstanak prijateljstva – bliskosti, povjerenja, razumijevanja, prihvaćanja i dr. Umjesto toga zbližavamo se i družimo s osobama s kojima nas vežu površne stvari – moda, izlasci, nekakav interes, želja za uklapanjem u sredinu i sl. Takva prijateljstva bolje bi bilo zvati poznanstvima, ali ako jednog adolescenta pitate za mišljenje on/ona će zasigurno reći da su to pravi ‘frendovi’.
Kakav bi trebao biti pravi prijatelj?
Za početak, to je osoba uz koju se osjećamo dobro. Uz pravog prijatelja nemamo potrebu glumatati i biti nešto što nismo. Osjećamo da smo prihvaćeni onakvi kakvi jesmo.
Prijatelj zna slušati i zainteresiran je za mene i moj život. Neće me neprestano prekidati kako bi ubacio neku svoju misao ili prebacio razgovor na sebe, ne želi pričati samo o sebi i ne zapostavlja drugoga.
Prijatelj će me ohrabrivati u mojim nastojanjima, ponuditi konstruktivne savjete i nadahnjivati da budem bolji i da vjerujem u sebe. Oni koji nas vječito obeshrabruju pokazuju nam da ne vjeruju u nas i naše snage i sposobnosti.
Prijatelj se veseli mojim uspjesima. Među pravim prijateljima nema mjesta zloći.
To ne znači da mi uvijek povlađuje. Ukoliko je potrebno suočit će me s nekim neprimjerenim postupkom i to je u redu sve dok je kritika konstruktivna i iskrena.
Pravi prijatelj je onaj u kojeg imam povjerenja. Među prijateljima nema mjesta ogovaranju, odavanju zajedničkih tajni, izigravanju povjerenja.
Isto tako, među prijateljima nema mjesta omalovažavanju i podcjenjivanju, nema mjesta grubim riječima i vrijeđanju. Prijatelji se prihvaćaju takvima kakvi jesu što ne znači da se u svemu moraju slagati. Naprotiv, poželjno je biti okružen ljudima s kojima se ne slažemo apsolutno u svemu, s kojima možemo izmjenjivati mišljenja, od koji možemo učiti, otvarati nove vidike… Sve dok jedno drugo poštujemo, različito mišljenje ne mora biti prepreka prijateljstvu.
U društvu s pravim prijateljem osjećamo se ravnopravno. Nema mjesta ‘gledanju s visoka’ ili obratno ‘gledanju prema gore’. Prijatelj može biti obrazovaniji, imućniji, ići u bolju školu i sl. i dalje biti prijatelj.
Jezik prijateljstva nisu riječi, nego značenja. Hellen Keller ovako je napisala: „Moji prijatelji ispisali su priču mog života. Na bezbroj načina preokrenuli su moje mane u sjajne prednosti i omogućili mi da koračam smireno i sretno pod sjenkom mog nedostatka.“
Treba li reći više? Možda još samo ovo – Budi prijatelj kakvog želiš imati.
Tekst preuzet s portala Praktičan život
Photos courtesy of Pixabay
