Zbog niske razine informiranosti kao i predrasuda i uvjerenja o osobama s poremećajima prehrane mnogi od nas ne prepoznaju isti ni kod sebe niti kod bliskih osoba.
Izgled
Oboljeli od nekog poremećaja hranjenja ne moraju izgledom odavati problem sa prehranom. Obično se smatra da takve osobe izgledaju izrazito mršavo ili pak da su pretile. To nema veze s realnošću. Osobe s poremećajem prehrane mogu imati prosječnu tjelesnu težinu ili nešto veću ili manju od prosjeka.
Simptomi
Poremećaji hranjenja mogu se manifestirati na različite načine. Znakovi upozorenja mogu biti:
- držanje stroge dijete,
- osjećaj krivnje nakon obroka,
- iracionalan strah od debljanja,
- iskrivljena slika vlastitog tijela,
- pretjerano vježbanje,
- opterećenost hranom,
- prejedanje,
- pretjerano kontroliranje unosa hrane,
- povraćanje nakon obroka/česti odlasci u toalet, nakon jela
- jedenje u tajnosti,
- nagle promjene u težini,
- povlačenje u sebe,
- depresija ili anksioznost,
- česte promjene raspoloženja.
Ovi simptomi javljaju se i razvijaju postepeno. Osoba ih nastoji sakriti od okoline (obitelji, prijatelja).
Pojavni oblici poremećaja hranjenja
Poremećaji hranjenja imaju različite pojavne oblike. Postoje tri osnovna tipa: anoreksija, bulimija i kompulzivno prejedanje. Također postoje i nespecifični oblici poremećaja u prehrani koji se ne mogu svrstati pod neki od spomenuta tri osnovna tipa. Riječ je o teškim poremećajima koji predstavljaju ozbiljan problem. To mogu biti ortoreksija (preokupiranost zdravom hranom), manoreksija (poremećaj u prehrani koji pogađa uglavnom mladiće i muškarce, a odnosi se na konzumaciju proteinskih preparata radi izgradnje mišićnog tkiva), pregoreksija (trudnice koje opsesivno kontroliraju tjelesnu težinu u trudnoći i nakon nje), nearlyreksija (oboljeli održavaju svoj indeks tjelesne mase na najnižoj dopuštenoj razini normalnog, na temelju fizičkog izgleda teško možemo prepoznati da nešto nije u redu, ne izgladnjuju, konzumiraju samo određene namirnice, u određeno vrijeme i manijakalno vježbaju) i dr.
Svaki od navedenih poremećaja hranjenja predstavlja specifičan problem kojega je nužno ozbiljno shvatiti i liječiti. Uspješnost liječenja uvelike ovisi o pravovremenoj intervenciji.
Kada se javljaju poremećaji hranjenja?
Poremećaji hranjenja uglavnom se javljaju u mlađoj životnoj dobi ili adolescenciji. U toj dobi mlada osoba nije u stanju prepoznati nerealnost zahtjeva društva za savršenim i poželjnim tijelom i oduprijeti im se.
Nisu rijetki ni poremećaji hranjenja kod djece. Očituju se u odbijanju hrane ili pak prejedanju. Takve i slični problemi vezani uz prehrani uglavnom su prolazni (pogotovo kod male djece), ali ako potraju, vrlo vjerojatno je riječ o nekom poremećaju hranjenja kada je najbolje potražiti stručni savjet i podršku za rješavanje problema.
Obitelj
Obiteljske prilike često se spominju kao uzrok poremećajima prehrane. Do danas provedena znanstvena istraživanja nisu to potvrdila. Poremećaji prehrane nastaju kombinacijom genetskih, bioloških, psihičkih i socijalnih čimbenika. Suočeni s poremećajem hranjenja svog djeteta roditelji obično bivaju preplavljeni strahovima i tjeskobom koje i nesvjesno prenose djetetu pa tako obiteljska povezanost može uzrokovati još veću anksioznost kod oboljele osobe. S druge strane, roditelji odnosno obitelj mogu biti ključ oporavka oboljele osobe, izvor snage i utjehe. Članovi obitelji u suradnji s liječnicima mogu značajno doprinijeti prepoznavanju problema i pronalaženju rješenja.
Ozbiljna i teška bolest
Poremećaji hranjenja ozbiljan su i kompleksan poremećaj. Osoba koja se bori s nekim od njih, može paralelno patiti i od depresije, anksioznosti ili drugih psihičkih poteškoća. Zato je iznimno važno potražiti stručnu pomoć i podršku obitelji. S druge strane, oni kojima se osoba obrati za pomoć ne bi smjeli olako prelaziti preko problema, umanjivati ga ili odbacivati oboljelu osobu kao razmaženu, slabog karaktera ili željnu pažnje.
Rizik za počinjenje suicida
U novije vrijeme sve je više znanstvenih radova koji govore o riziku suicida kod ranije manje spominjanih poremećaja kao što su anksiozni poremećaji, a među njima PTSP i panični poremećaj kao i poremećaji hranjenja.
Muškarci/mladići i poremećaji prehrane
Poremećaji hranjenja još uvijek tabu tema u našem društvu. O muškarcima oboljelima od poremećaja hranjenja govori se još manje nego o poremećajima hranjenja općenito. Važno je znati da od poremećaja hranjenja mogu patiti i djevojke i mladići, odnosno i žene i muškarci. Poremećaji hranjenja u muškoj populaciji sve su učestaliji. Zbog velike stigme mladići i muškarci teže se odlučuju potražiti pomoć stručnjaka što može otežati problem i pogoršati stanje oboljelog. Rana intervencija kod poremećaja u prehrani povećava vjerojatnost uspješnog liječenja i brzog oporavka.
Liječenje poremećaja hranjenja
Najvažniji oblik liječenja kod ovih poremećaja je psihoterapija. Kada je u pitanju povezanost poremećaja u prehrani s nekim psihičkim oboljenjima kao što su depresija ili anksioznost važna je i uloga liječnika psihijatra jer je tada potrebno uvesti i lijekove (npr. antidepresive) kako bi se utjecalo na smanjenje psihičkih smetnji.
Važnu ulogu u liječenju imaju i nutricionisti i liječnici koji prate opće zdravstveno stanje oboljele osobe. Korisnima su se pokazale i grupe podrške i samopomoći, kreativne radionice, terapije opuštanja i razne druge psihoedukativne radionice.
Oporavak je proces koji može trajati neko vrijeme zbog čega je izrazito važna podrška obitelji i prijatelja koji mogu značajno utjecati na trajanje i uspješnost oporavka
Photos courtesy of Pixabay
Pridruži se raspravi