Zanimljivo je u kontekstu neke duhovne prakse da – radio ju ili ne radio čovjek se opet ne mijenja, vidim po sebi, pa se zapitam da li je promjena uopće moguća i da li su sve te prakse na neki način besmislene?
Nakon ovog prijateljevog pitanja krenule su misli:
Problem je u tome da mi ne znamo tko smo, uglavnom. Kako se mijenjati ako ne znamo od kuda kreće promjena? Možda bi mogli reći: mi smo proces, dijalektički (razvojni) proces. Biti s tim procesom znači biti Ja, usklađivati ono izvan i unutar mene, svjesno i nesvjesno, muževnost i ženstvenost u sebi, oko sebe. Mi sebe ne možemo mijenjati, možemo biti ili ne biti u kontaktu sa procesom bivstvovanja. Tako nekako teku mi misli, ali si ne umišljam da sam odgovorio na početno pitanje. Nema odgovora, postoji samo eksperiment. Još preciznije – mi nismo sam proces nego njegov dio, dio sveukupnosti, univerzuma, apsoluta. Važno je iskustvo sada i ovdje uvijek i uvijek jer proces ne možemo okameniti riječima. Možemo ga osluhnuti i pokušati ga opisati riječima, ali ne na način da uvedemo stroga pravila. Možda najsuptilniji opis iskustva procesa je u knjizi Tao te ching. Tu se ne nameće ništa. Početak je da postoji Tao i da se on ne može opisati riječima. Problem je kada se pojave znalci i moralisti – ti majstori s riječima. Hipertrofiju toga vidimo danas. Toliko znalaca i moralista koji se prepiru.
Postoji proces življenja i umiranja, stalni proces. I postoji čovjek, to biće koje svojim znanjem želi kontrolirati proces. Biće koje pati jer se silno trudi zagospodariti procesom. Ali proces je tajanstven i on se opire takvom bahatom nastojanju. Simbolično – koliko god se puta cijepili doći će novi sojevi. Kao da nas virus želi nečemu podučiti. Zanimljivo – u ovom kratkom vremenu poprimio je značajke božanstva. Svi se njime bave, a on ostaje tajnovit, nedohvatljiv. Možda baš zato što postoji na granici živog i neživog.
Razgovoru koji sam ovdje sažeo slijedilo je pitanje: kako slijediti proces, kako bivstvovati? Odgovor na to su dva jednostavna pitanja: Čega si svjestan (svjesna) sada? Što si noćas sanjao\la?
Vanja Popović, psihoterapeut
