Vitamin D pripada skupini vitamina topljivih u mastima. Zanimljivo za vitamin D je činjenica da ga može sintetizirati naša koža, i to zahvaljujući UV zračenju i endogenom kolesterolu, tj. kolesterolu koji postoji u našem tijelu. Postoje dvije vrste vitamina D, vitamin D3 koji se stvara u organizmu ljudi i sisavaca te vitamin D2 koji stvaraju biljke. Vitamin D se metabolizira u dvije faze, prvo u jetri a zatim u bubregu. Tijekom dugog razdoblja se pohranjuje uglavnom u jetri, ostalim masnim stanicama i mišićnom tkivu. Iz ovih se depoa otpušta polako i najvećim dijelom izlučuje putem žući u stolicu, a manjim dijelom putem mokraće.
Istraživanja pokazuju da skoro 50% populacije ima nedostatnu koncentraciju vitamina D u krvi, posebice tijekom zime ili ukoliko žive na sjevernijim dijelovima planete. Optimalna koncentracija vitamina D u krvi trebala bi biti 75 nmol/l-125 nmol/L.
Koja je uloga vitamina D? Svima poznala uloga vitamina D je u održavanje čvrstoće kostiju optimalnom apsorpcijom kalcija iz hrane. No, pokazalo se da vitamin D ima i važnu ulogu kao jedan od čimbenika u imunosnom odgovoru te stoga održavanje optimalnih razina vitamina D u tijelu može doprinijeti u obrani od raznim infekcija, posebno respiratornog sustava, a što je od iznimne važnosti za rizične skupine kao što su osobe starije životne dobi te kronični i imunokompromitirani pacijenti.
Prirodni izvori vitamina D u hrani su riblje ulje (npr. ulje jetre bakalara, tune, srdele, skuše lososa, plodova mora), shiitake gljive, jetra, žumanjci jaja.
U terapijske se svrhe vitamin D koristi za prevenciju rahitisa u dojenčadi i male djece, te kada je onemogućeno izlaganje suncu, kao nadoknada povećanih potreba trudnica i dojilja, kod manjka vitamina D u djece i odraslih, te za prevenciju osteoporoze. Simptomi manjka vitamina D mogu biti mišićna slabost, bol u kostima i zglobovima, umor i depresija.
Postoje razni OTC pripravci, tj pripravci koje pacijenti mogu sami kupiti u ljekarni. Na recept se vitamin D3 može dobiti u više oblika – kao kapi (od kojih su najpoznatiji predstavnici Plivit D3 i Oleovit), oralna otopina (kao npr. D-vital) ili u kapsulama (kao nrp. Dekristol).
Preporučeno doziranje kod trudnica i dojilja je 400 UI na dan. Pri liječenju manjka vitamina D savjetuje se davati 1500-2000 IU na dan, ovisno o preporuci liječnika, a za prevenciju osteoporoze savjetuje se davati 400-1000 IU jedinice na dan. Nakon provođenja terapije vitaminom D preporuča se koncentraciju u krvi prekontrolirati nakon tri mjeseca.
Davanje vitamina D u terapijske svrhe kontraindicirano je kod dokazanog postojanja preosjetljivosti na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari u određenom lijeku ili kod stanja hiperkalcijemije (prevelike koncentracije kalcija u krvi).
Vitamin D treba davati s oprezom osobama s oštećenom bubrežnom funkcijom ili bubrežnim kamencima te srčanim bolesnicima. Svakako treba voditi računa o dozvoljenom ukupnom dnevnom unosu vitamina D iz svih izvora (što uključuje ne samo lijek, nego i unos hranom i druge vitaminske pripravke).
Kao i svi drugi lijekovi, i vitamin D može uzrokovati nuspojave, iako se primijenjuje u preporučenim dozama. Nuspojave mogu biti neke alergijske reakcije ili reakcije preosjetljivosti, te poremećaji probavnog sustava kao što su grčevi, nadutost, zatvor, bolovi i povraćanje. Opasna nuspojava je hiperkalcijemija koja može nastati nakon predoziranja ili nekontrolirane dugotrajne upotrebe. U odraslih se osoba predoziranje može javiti nakon dugotrajne primjene doza većih od 20000-60000 IU ili više na dan. Hiperkalcijemija se rano manifestira simptomima poput opstipacije, mučnine i povraćanja, proljeva, suhoće usta, a dugoročne može uzrokovati povišen tlak i probleme sa srcem i bubregom.
Vitamin D može ući u interakcije sa nekim lijekovima i uzrokovati dodatne nuspojave. Stoga treba paziti kod istodobne primjene vitamina D s pripravcima koji sadrže velike količine kalcija, tiazidnim diureticima, kolestiraminom, antikonvulzivima kao što fenitoin i barbiturati te antacidima kao što je magnezij.
Što je sa onkološkim pacijentima? Osobe koje boluju od malignih bolesti spadaju u rizičnu skupinu za pojavu manjka vitamina D. Niža razina vitamina D u onkoloških pacijenata može se objasniti samim terapijskim procesom kroz koji prolazi svaki onkološki pacijent, a koji neminovno dovodi do neuhranjenosti, promjena u životnim i prehrambenim navikama. Ranija istraživanja pokazala su da su niže razine vitamina D povezane s lošijim ishodima kod ljudi koji boluju od karcinoma, ali mehanizmi koji to uzrokuju nisu u potpunosti shvaćeni. Stoga je ključno onkološkim pacijentima prije i poslije liječenja savjetovati izlaganje sunčevoj svjetlosti i uzimanje vitamina D u obliku dodataka prehrani. Pacijentice sa hormonski ovisnim rakom dojke koje su na adjuvantnoj hormonskoj terapiji aromataznim inhibitorima u visokom su riziku od razvoja osteoporoze, i stoga im je važno savjetovati primjenu vitamina D. Istraživanja su također pokazala da se dodatnim uzimanjem vitamina D u adekvatnoj količini, u imunokompromitiranih osoba, može smanjiti potreba za primjenom antibiotika kod respiratornih infekcija. Svakako se prije odluke o uzimanju vitamina D u terapijske i preventivne svrhe treba savjetovati sa svojim liječnikom obiteljske medicine i specijalistom onkologije.
Hrvatski zavod za javno zdravstvo redovito naglašava važnost edukacije pacijenata oko neprocjenjive uloge vitamina D u ukupnom zdravlju organizma. U njihovim se preporukama ističe da bi trebalo izlaziti i biti aktivan na otvorenom, redovito provoditi tjelovježbu, konzumirati pravilnu i uravnoteženu prehranu te od listopada konzumirati dodatke prehrani s vitaminom D u dozi od 20 µg dnevno na više.
dr. Lorena Bosnar
