Nakon razgovora s prijateljicom Ana se osjećala loše, neshvaćeno i povrijeđeno. Nakon što je u razgovoru spomenula svoju bolest prijateljica je rekla „Znam kako ti je. Moja poznanica imala je to isto. “. Izrekla je još nekoliko rečenica no, Ana ju više nije čula. U glavi joj je odzvanjalo „Znam kako ti je…“. „Znaš li uistinu?“, pomislila je no, nije to izrekla obeshrabrena osjećajem da ju prijateljica ne vidi i ne osjeća, da govori naučene rečenice koje nemaju veze ni sa čime… Nije nalazila smislenim objašnjavati joj to kako se osjeća.Miguel Ángel Ruiz Macías, poznatiji kao Don Miguel Ruiz, meksički je autor koji spominje pet važnih sporazuma koji bi svaki čovjek trebao sklopiti sa samim sobom. Da je to učinila Anina prijateljica možda ne bi izrekla ono što je izrekla, a da je to učinila i Ana možda bi lakše podnijela i bolje razumjela ovakve razgovore i riječi. U svakom slučaju, sporazumi sa samima sobom pomažu u odnosima, sa sobom i sa drugima.
1. BESPRIJEKORNO KORISTITE SVOJU RIJEČ
Ovo je prvi i najvažniji sporazum, također i najzahtjevniji. Zvuči jednostavno, ali nije. Zašto baš riječ? Naša riječ dar je uz čiju pomoć izražavamo svoju kreativnu snagu. Sve iskazujemo riječima. O čemu sanjamo, što osjećamo, kakvi smo zapravo, sve to manifestiramo najviše riječima.Riječ je moćna sila, to je naša sposobnost izražavanja i komuniciranja, mišljenja, a samim tim i stvaranja događaja u našem životu. Poput mača s dvije oštrice, naša riječ može stvarati i može uništavati. Zloupotreba uništava, nepažljivo i nepromišljeno korištenje riječi uništava.S druge strane nalazi se besprijekorna upotreba riječi koja stvara, povezuje, podržava, razumije, osjeća… U ovisnosti od toga kako je upotrijebimo, riječ nas može osloboditi, podići, razveseliti ili nas povrijediti, omalovažiti, unazaditi.Besprijekorno koristiti riječ znači ne koristiti riječ protiv samih sebe. Sve ono ružno, neljubazno ili nepromišljeno što kažemo nekom drugome, pogađa i nas same. Primjerice, ako se naljutimo i svojom riječju drugoj strani pošaljemo sav svoj emocionalni otrov, koristimo riječ i protiv sebe. Ako se volim i dobro sam, tu ljubav izražavat ću u komunikaciji s drugima. To je istinska sloboda, radost življenja.
2. NIŠTA NEMOJTE SHVAĆATI OSOBNO
Što god da se desi u našoj okolini bi to trebali shvaćati osobno. Ništa od onoga što drugi ljudi rade nije zbog nas. Oni to rade zbog sebe. Ljudi žive u vlastitom umu; u drugačijem svijetu od onoga u kojem živimo mi. Kada nešto shvatimo osobno, mi stvaramo pretpostavku da oni znaju kako je u našem svijetu, pokušavamo im nametnuti svoj svijet.Što god drugi ljudi radili, osjećali, mislili ili rekli, ne trebamo to shvaćati osobno. Ako nam kažu da smo divni, oni to ne govore zbog nas. Kada zaista vidimo druge ljude onakve kakvi jesu, a da pri tome ništa ne shvaćamo osobno, nećemo biti povrijeđeni onim što oni govore ili rade. Čak i ako nam drugi lažu, u redu je jer znamo da nas lažu zbog toga što se nečeg plaše (da ćemo otkriti da nisu savršeni na primjer).Ako nam netko ne pruža ljubav i poštovanje, pravi je blagoslov ako nas ta osoba napusti. Ako nas ne napusti navika da stvari ne shvaćamo osobno pomoći će nam da izbjegnemo mnoge stresove i razočaranja.Kada steknemo naviku da ništa ne shvaćamo osobno, nestat će potreba potvrde izvana, manje ćemo razmišljati o onom što drugi rade ili govore. Postat će važno da vjerujemo sebi, da smo sposobni odgovorno donosili odluke. Mi nismo odgovorni za ponašanje drugih, odgovorni smo za svoja ponašanja. Samo za svoja.Ovaj sporazum otvara naše srce. Možete drugome reći: „Volim te“, bez straha da će nas ismijati ili odbaciti. Sposobni smo tražiti ono što trebamo ili želimo, reći da ili reći ne, a da pri tome nemamo osjećaj krivnje i predbacivanja.
3. NEMOJTE STVARATI PRETPOSTAVKE
Skloni smo o svemu stvarati pretpostavke i vjerovati da su one istinite. Stvaramo pretpostavke o onome što drugi rade i misle, shvaćamo ih osobno, pravimo drame, a zatim krivimo druge zbog toga kako se osjećamo.Uvijek je bolje postaviti pitanje nego pretpostavljati. Pretpostavke su put u patnju, nezadovoljstvo, nesigurnost, tugu i slične osjećaje i raspoloženja.Često pretpostavljamo da naši partneri znaju što mi mislimo pa im mi ne moramo reći što želimo. Mi pretpostavljamo da će oni učiniti što mi želimo, jer nas tako dobro poznaju. Ako ne učine ono što pretpostavljamo da su trebali učiniti, osjećamo se povrijeđeno. U bilo kojoj vrsti veze možemo pretpostaviti da drugi znaju što mi mislimo i da im ne moramo reći što želimo. Stvaramo pogrešnu pretpostavku da druga osoba zna što stvarno želimo. Čitava drama nastaje kada na toj pretpostavci stvaramo i druge pretpostavke. Stvaramo pretpostavke da svi vide život onako kako ga mi vidimo. pretpostavljamo da drugi misle onako kako mi mislimo, osjećaju onako kako mi osjećamo…Za ljubav nisu potrebni razlozi; ona postoji ili ne postoji. Prava ljubav znači prihvaćanje drugih onakvih kakvi jesu, bez nastojanja da ih promijenimo. Ako ih pokušavamo promijeniti, to znači da nam se oni zapravo ne sviđaju. I obratno. Ako drugi osjećaju da nas trebaju mijenjati, to znači da nas u stvari ne vole onakve kakvi jesmo.Najbolji način za sprječavanje stvaranja pretpostavki je postavljanje pitanja. Trebamo si osigurati jasnu komunikaciju. Ako nešto ne razumijemo, pitati. Naći u sebi dovoljno hrabrosti da postavljamo pitanja sve dok nismo sigurni da nam je jasno koliko može biti.Također, važno je pronaći u sebi dovoljno hrabrosti da tražimo ono što želimo ili trebamo. Svatko ima pravo odgovoriti i da i ne, a mi uvijek imamo pravo pitati. Na isti način, svatko ima pravo pitati nas i mi imamo pravo reći i da i ne. Ukoliko nešto ne razumijemo, bolje je pitati i razjasniti umjesto da pretpostavljamo.
4. UVIJEK UČINITE SVE ŠTO MOŽETE
Pod bilo kojim okolnostima, uvijek nam valja učiniti sve što možemo, ni manje, ni više. Pri tom valja imati na umu da ono što možemo uraditi neće biti isto u svakom trenutku. Ujutro kad se probudimo odmorni i puni snage, najbolje što možemo učiniti više je od onoga što možemo u nekom drugom trenutku, kada smo umorni ili bolesni. Najbolje što možemo učiniti ovisit će o tome osjećamo li se sretno i zadovoljno ili pak uznemireno, ljuto, ljubomorno…Oni koji se trude učiniti više od onoga što realno mogu, utrošit će više energije nego što je neophodno i na kraju ono najbolje što mogu učiniti neće biti dovoljno dobro. Kada se previše naprežemo, slabimo svoje tijelo i radimo protiv sebe i tada nam treba više vremena da postignemo neki svoj cilj.Ako pak činimo manje od onoga možemo, izlažemo se frustracijama, samo osuđivanju, osjećaju krivnje, srama, kajanja i sl.Kad činimo sve što možemo, živimo punim plućima. Produktivni, dobri prema sebi i prema drugima, prema članovima obitelji, kolegama na poslu, susjedima, društvu. Činiti sve što možemo znači činiti to zato što to želimo, bez očekivanja. Kada čovjek nešto radi bez očekivanja daje si priliku osjetiti istinski užitak u onome što radi.Važno je činiti sve što možemo zbog toga što tako želimo, ne zbog toga što tako moramo i ne zbog toga da zadovoljimo druge. Kada smo primorani nešto činiti, nećemo biti u stanju dati sve od sebe i tada je bolje to ne činiti, ako možemo.Biti aktivan znači živjeti punim životom. Možemo imati mnogo ideja u svojoj glavi no, ono što mijenja stvari jest djelovanje, akcija.Najbolji način da iskažemo zahvalnost za danas je okaniti se prošlosti i živjeti u ovom trenutku, ovdje i sada.Prva tri sporazuma djelovat će samo ako budemo činili sve što možemo. Ne trebamo očekivati da ćemo uvijek biti u stanju besprijekorno koristiti svoju riječ. Ali možemo dati sve od sebe. Ne trebamo očekivati da više nikada ništa nećemo shvaćati osobno, samo učiniti najbolje što možemo. Ne trebamo očekivati da više nikada nećemo stvoriti niti jednu pretpostavku, ali svakako možemo i u tome dati sve od sebe.Don M. Ruiz dodao je još jedan sporazum prethodnima:
5. BUDITE SUMNJIČAVI, ALI NAUČITE SLUŠATI
Savjet je unaprijed ne vjerovati ni sebi niti drugima. Iskoristiti moć sumnje kako bi propitali ono što čujemo i vidimo. Svaka osoba govori sa svog stajališta i smatra ga istinom. Važno je poštovati to i nastojati dokučiti namjeru koja se krije iza riječi kako bi razumjeli stvarnu poruku. To možemo postići samo ako naučimo slušati. Slušanjem sugovornika možemo puno više razumjeti i naša komunikacija se uvelike može poboljšati. Kada razumijemo druge, prestajemo ih osuđivati.Sporazumi sa samima sobom mogu nam pomoći da živimo svjesnije, autentično i u miru sa samima sobom (a to je najvažnije). Sigurno nećemo uvijek uspijevati no, treba se truditi, dati najbolje od sebe.
Napisala: Antonija Pleša, socioterapeut
Fotografija: Unsplash
