Suočen/a s dijagnozom – što (ne) činiti?

Kad se netko suočava s malignim oboljenjem, savjeti koje dobiva (ako ih već dobiva) trebali bi biti ljudski, realni i podržavajući, ne samo medicinski. I nikako ne direktivni (“trabao/la bi…).

Evo najvažnijih savjeta podijeljenih u nekoliko kategorija, s obzirom na fizičko, emocionalno i duhovno zdravlje:

1. Nemoj biti sam/a u ovome

  • Potraži podršku – od obitelji, prijatelja, grupa za podršku, psihologa, svećenika ako ti to odgovara.
  • Nisi “slab/a” ako se osjećaš izgubljeno – to je prirodan odgovor.
  • Razgovor s nekim tko je prošao slično može olakšati osjećaj izolacije.

2. Brini o svom mentalnom zdravlju

  • Dopusti sebi sve emocije: strah, tugu, ljutnju, pa i olakšanje.
  • Psihološko savjetovanje ili psihoterapija mogu jako pomoći u procesu prihvaćanja i nošenja s bolešću.
  • Dnevnik, meditacija, vođena relaksacija ili molitva – sve što ti pomaže da se „uzemljiš“.

3. Informiraj se – ali selektivno

  • Koristi provjerene izvore (npr. liječnici, specijalizirane udruge, bolnički edukativni materijali).
  • Ne googlaj sve – internet zna zastrašiti.
  • Ako ne razumiješ dijagnozu ili terapiju, pitaj bez straha. Imaš pravo na jasnoću.

4. Njeguj tijelo s ljubavlju

  • Jedi ono što ti prija – i što možeš. Hrana je snaga, a ne kazna.
  • Odmaraj kad treba, kreći se kad možeš (šetnja, lagano istezanje, disanje).
  • Briga o tijelu nije luksuz nego dio borbe – i oblik nježnosti prema sebi.

5. Budi u sadašnjem trenutku kad god možeš

  • Ne razmišljaj stalno o “što ako”. Fokusiraj se na dan po dan, pa i sat po sat.
  • Malene stvari – sunce na licu, glas voljene osobe, dobar čaj – nisu male. One su životi unutar života.

6. Dozvoli si biti ljudsko biće, ne samo “pacijent”

  • Tvoja bolest nije tvoj identitet. I dalje si ti – sa svojim humorom, interesima, inatom, nadama.
  • Nema „ispravnog načina“ da se boriš. Tvoj put je tvoj.

7. Uključi ono što ti donosi smisao

  • Vjera, duhovnost, umjetnost, priroda – što god te podsjeća da postoji više od bolesti.
  • Osjećaj smisla ne mora biti velik – može biti u pažnji, zahvalnosti, vezi s drugima.

Ako je moguće, poveži se s udrugama:

U Hrvatskoj postoje organizacije poput Centra Krugovi, udruge Sve za Nju, udruge Europa DonnaKrijesnice (za djecu), a postoje Onkološki centri pri bolnicama koji nude i psihološku pomoć, radionice, grupe podrške.

Vrata zdravlja