Zahvaljujući digitalizaciji, sve smo povezaniji i sve usamljeniji. Kako je to moguće?
„Osjećam se još usamljenije kad sam na društvenim mrežama i gledam sve te fotografije, nasmijana lica, uzbudljive živote…“ riječi su jednog mladića koji pati od usamljenosti.
Znanstvene studije na temu usamljenosti pokazale su da usamljenost boli – u mozgu usamljene osobe aktivira se isti centar kao kod izloženosti fizičkoj boli.
Bolest usamljenosti nije novog datuma, a populacija usamljenih sve je brojnija. Prema istraživanju
Zajedničkog istraživačkog centra (Joint Research Centre – JRC) Europske komisije o raširenosti usamljenosti u Europi usamljenih europljana više je od 30 milijuna (odraslih). Kod istraživanja uzeta su u obzir dva indikatora. Prvi je indikator subjektivan osjećaj usamljenosti, drugi je društvena izolacija odnosno samoća.
Iznenađujuće je da je skupina mladih ona unutar koje se povećava osjećaj usamljenosti. Na taj trend utječu: urbanizacija, trend samačkog života i medijalizacija odnosno digitalizacija.
Stalna povezanost s drugima i uključenost u mnoge živote putem društvenih mreža, veliki broj virtualnih prijatelja i odnosa, podržavatelja, pratitelja i sl. stvara privid uključenosti i interakcije s drugima. U stvarnosti zapravo povećava usamljenost, nezadovoljstvo vlastitim životom, pesimizam, anksioznost, depresiju. Također, narušava samopouzdanje.
Usamljenost značajno utječe na zdravlje. Povećava rizik od srčanih bolesti, rizik od visokog krvnog tlaka, dijabetesa tipa 2, artritisa, Alzheimerove bolesti, depresije, poremećajima spavanja. Dugoročan osjećaj usamljenosti negativno se odražava na kognitivne sposobnosti (slabija koncentracija, lošije rješavanje problema i donošenje odluka). Životni vijek usamljenih osoba značajno je kraći u odnosu na one koji nisu usamljeni.
Problem usamljenosti postaje globalni problem. U nekim su zemljama to prepoznali i počeli razvijati strategije za prevenciju novih usamljenika i poticanje usamljenih u aktivnosti kojima će se povezati s drugima, uključiti u zajednicu, stvarati odnose, doprinositi.
U knjizi dr. med. Deana Ornisha „Ljubav i preživljavanje, osam puteva do bliskosti i zdravlja“, između ostalog piše: „Ne poznajem niti jedan drugi medicinski čimbenik koji na naše preživljavanje utječe snažnije od iscjeljujuće moći ljubavi i bliskosti. Ni prehrana, ni pušenje, ni tjelovježba, ni stres, ni genetika, ni lijekovi ni kirurški zahvati.“
Antonija Pleša
Photos courtesy of Pixabay
Pridruži se raspravi