EQ je naziv koji se u psihologiji koristi kao skraćenica za emocionalnu inteligenciju. Ona uključuje emocionalne i socijalne vještine koje utječu na način na koji doživljavamo sebe, kako se izražavamo, kako razvijamo i održavamo odnose te kako se nosimo s izazovima koje nam donosi život.
Biti „emocionalno inteligentan“ znači učinkovito i smisleno koristiti emocionalne informacije. Razvijanje emocionalne inteligencije omogućuje nam da gradimo autentične i iskrene odnose s drugim ljudima, prepoznajući svoje i tuđe emocije i reagirajući na njih kao i to da smo dobro sami sa sobom.
Osobe koje imaju razvijenu emocionalnu inteligenciju prepoznaju vlastita emocionalna stanja i potrebe te uviđaju na koji su način njihove emocije povezane s njihovim ponašanjima i kako utječu na njihovu svakodnevicu.
Emocionalno inteligentne osobe lakše prepoznaju vlastite i emocije drugih ljudi i znaju (osjećaju) kako im pružiti potrebnu podršku. Emocionalna inteligencija nije strogo zadana rođenjem (genetski), na njoj se može raditi i ona se može razvijati do određene razine.
Nema jedinstvene i općeprihvaćene definicije emocionalne inteligencije niti jednoznačnog odgovora na pitanje što nas čini emocionalno inteligentnima. Jedan od najpoznatijih teorijskih modela onaj je psihologa, pisca i novinara Daniela Golemana prema kojem se emocionalna inteligencija sastoji od pet aspekata: samosvijesti, samoregulacije, intrinzične motivacije, empatije i socijalnih vještina.
Samosvijest
Riječ je o razumijevanju naših vlastitih emocija i stjecanju uvida u naše potrebe. Samosvijest se razvija usmjeravanjem na ono što osjećamo, identificiranjem, prepoznavanjem emocija i od kud dolaze i kako se manifestiraju u našem tijelu, njihovim imenovanjem.
Samoregulacija
Odnosi se na kontrolu koju imamo nad svojim osjećajima i njihovim izražavanjem. Npr. kad smo ljuti dobru samoregulaciju imamo ne krenemo li vikati, ponašati se agresivno i sl. Dobru samoregulaciju ima ona osoba koja je i u ljutnji sposobna ostati prisebna i izraziti ljutnju na primjeren način (npr. reći „Ljut/a sam i ne želim sad o tome razgovarati.“).
Intrinzična motivacija
Riječ je o motivaciji koja dolazi iznutra, iz nas. Osoba s intrinzičnom motivacijom prilikom donošenja odluka ili za druga ponašanja rukovodi se svojim unutarnjim potrebama. Ona ima izvor u samoj osobi kao odgovor na njegove unutarnje potrebe (npr. za znanjem, za osobnim rastom i razvojem itd.). Na intrinzičnu motivaciju ne utječe toliko okolina i zato ona duže traje, a aktivnosti koje proizlaze iz nje duže se i kvalitetnije obavljaju.
Empatija/suosjećanje
Sposobnost suosjećanja jedna od najljepših ljudskih osobina. U osnovi je svih ponašanja koje povezujemo s nečijom “dobrotom” – s požrtvovnošću, milosrđem, nesebičnošću, spremnošću za pomaganjem i sl. Riječ je o mentalnoj sposobnosti razumijevanja tuđih emotivnih stanja, mogućnosti da se „obuju tuđe cipele“, da se „spusti“ na istu razinu i pomogne drugome na primjeren način. Empatična osoba spremna je čuti i razumjeti, prepoznati osjećaje/doživljaje i ponašanje drugih ljudi i pružiti primjerenu podršku. Manjak empatije u temelju je većine destruktivnih i nasilnih ponašanja.
Socijalne vještine
Tek kada prepoznajemo emocionalne doživljaje i drugih i sebe možemo graditi iskrene i autentične odnose. Socijalno kompetentne osobe u stanju su prepoznati vlastite i potrebe i osjećaje vlastite i one drugih ljudi, izraziti ih i zadovoljavati na primjeren način, kvalitetno komunicirati, surađivati, stvarati, graditi i održavati dobre odnose.
Prepoznavanje vlastitih emocija i njihovo izražavanje osnova su naše mentalne higijene. Ona je pak nužna za našu psihološku dobrobit. Emocionalna inteligencija u osnovi je izgradnje i održavanja odnosa s drugima što je jedan od najvažnijih čimbenika vezanih za našu psihološku dobrobit i stoga je valja razvijati od najranije dobi i njegovati cijeli život.
Antonija Pleša
Krugovi, Centar za edukaciju, savjetovanje i humanitarno djelovanje
Photos courtesy of Pixabay
