Zaljubljenost i odnosi važan su i emocionalno vrlo intenzivan dio života adolescenta. Uz prijateljske javljaju se i ljubavni odnosi. Uz emocionalnu, mladi ljudi počinju osjećati i tjelesnu privlačnost prema drugim osobama. U ranoj adolescenciji najčešće je riječ o „platonskim“ ljubavima, maštanjima, intenzivnom razmišljanju, sanjarenju… Kako jača seksualni nagon zaljubljenost se u vezi realizira poljupcima, dodirima, seksualnim odnosom.
Vrijeme stupanja u prvi spolni odnos vrlo je individualno. Mlada osoba postupa pod raznim utjecajima: onog njezinih/njegovih vršnjaka, medija, roditelja, stereotipa. Često je spolni odnos izraz bunta, znatiželje i posljedica pritiska vršnjaka ili partnera, straha od neprihvaćanja, neznanja ili neinformiranosti, trenutka slabosti i dr.
Riječ je o vrlo osobnom, intimnom činu. To nije igra, niti nešto što se radi iz zabave. Svako spolno ponašanje trebalo bi podrazumijevati i odgovorno nošenje s posljedicama koje mogu biti različite (prenošenje spolnih bolesti, neželjena trudnoća, neželjeno roditeljstvo) i mogu nepovratno promijeniti život mlade osobe. Važno je biti dobro informiran i upoznat posebno sa spolno prenosivim bolestima koje se mogu dobiti prilikom bilo kakvog oblika spolnog kontakta. Neke od tih bolesti su izlječive, neke, nažalost, još uvijek nisu (a neke su čak i opasne po život).
Za stupanje u spolne odnose jednako su važne i tjelesna i emocionalna zrelost. Riječ je o važnoj životnoj odluci koju bi svatko trebao donijeti sam za sebe, bez pritiska.
Osnovni preduvjet je psihička zrelost i spremnost na spolni odnos koji će se temeljiti na ljubavi, poštovanju i uvažavanju želja i stavova obaju partnera.
Medicinska struka jasno ističe važnost postizanja spolne zrelosti prije stupanja u spolne odnose (ona nastupa pet godina nakon prve mjesečnice). Spolni odnos prije postizanja spolne zrelosti dodatni je rizični čimbenik za mnoge spolno prenosive bolesti (epitel rodnice je višestruko tanji, osjetljiviji i podložniji oštećenjima i infekcijama).
Nema medicinski niti društveno točno određene dobi kada je netko spreman na spolni odnos niti kad je to prihvatljivo. Svatko sam za sebe mora procijeniti svoju spremnost. Ponavljamo da je od velike važnosti da je osoba i fizički i emocionalno spremna što znači da je svjesna da je riječ o odnosu dvoje ljudi u kojem oboje trebaju prihvatiti odgovornost za odluku i posljedice te pružiti sigurnost jedno drugom. Seksualni odnos trebao bi biti važan čin bliskosti, nježnosti i privrženosti.
O svemu tome važno je i potrebno razgovarati. O kontracepciji, strahovima, nedoumicama, nesigurnostima. Ukoliko to nije moguće i ukoliko jedna od strana nema svijest o tome što seksualni odnos predstavlja, gotovo je sigurno da je riječ o osobi koja nije spremna za seksualni odnos i takvom odnosu treba reći „ne“.
Nitko nikoga nema pravo prisiliti na spolni odnos niti je u redu nagovarati nekoga mimo njegove/njezine volje. Drugoj strani treba jasno (!) dati do znanja svoje misli i osjećaje. Npr. možemo jednostavno reći: „Ne želim to učiniti“. Na to svatko ima pravo, bez potrebe da se osjeća loše zbog te odluke. Zapravo, većina onih koji odluku o prvom spolnom odnosu prepuste slučaju ili pritisku – požale.
Prema istraživanjima o spolnom iskustvu mladih, u Hrvatskoj je prosječna dob prvog spolnog odnosa oko 17 godina za adolescentice i 16 godina za adolescente.
Isto tako, utvrđeno je da mladi često nisu dovoljno informirani o zaštititi spolnog i reproduktivnog zdravlja, te u praksi nedovoljno koriste metode zaštite.
Korisna pitanja prije donošenja odluke o spolnom odnosu:
- Jesam li sretan/a u sadašnjoj vezi?
- Što osjećam prema partneru/ici?
- Imam li povjerenja u njega/nju?
- Poznajemo li se dovoljno dobro?
- Jesam li i u kojoj mjeri siguran/na u njegove/njezine osjećaje prema meni?
- Hoće li spolni odnos promijeniti naš odnos?
- Jesmo li razgovarali o odnosu?
- Jesmo li odlučili kako ćemo se zaštititi?
Odluči sam/a, odluči pametno!
Antonija Pleša
Krugovi, Centar za edukaciju, savjetovanje i humanitarno djelovanje
Photos courtesy of Pixabay
