Potemećaji hranjenja su raširen problem u našoj zemlji, no o njima se još uvijek premalo zna. Negativna posljedica toga je da većina ljudi -pa I oni koji pate od poremećaja hranjenja-slabo poznaju taj problem.
CHIARINE TRI DIJAGNOZE
Chiari je s 14 godina dijagnosticirana anoreksija nervoza. Naime, težina joj je s početna 54 kg pala na 38 kg i izvješćivala je o pridavanju prevelike važnosti težini i obliku tijela te o izostanku menstrualnog ciklusa.
S 18 godina, nakon putovanja u Englesku, počela je s prejedanjima nakon kojih je slijedilo samo izazovno povraćanje, a njezina težina povećala se na 52 kg te je i dalje izvješćivala o pridavanju prevelike važnosti težini i obliku tijela. Liječnik kojem se obratila postavio joj je dijagnozu bulimije nervoze.
S 24 godine Chiara je prestala izazivati povraćanje nakon prejedanja, dodatno je povećala težinu na 60 kg i nastavila s pridavanjem prevelike važnosti težini i obliku tijela. Započela je individualnu psihoterapiju, a psiholog joj je postavio dijagnozu poremećaja nekontroliranog hranjenja.
FRANCESKIN SLUČAJ: POGREŠNA DIJAGNOZA NETOLERANCIJE NA HRANU
Francesca je bila zabrinuta zbog maturalnih ispita koje je trebala polagati. Od početka školske godine svakodnevno je učila šest-sedam sati, a budila se ujutro u 5:30 da ponovi ono što je naučila dan prije. U veljači je počela patiti od bolnih grčeva u trbuhu, osjećaj nadutosti i izmjenjivanja zatvora i proljeva. Liječnik kojem se obratila savjetovao joj je da napravi test netolerancije na hranu koji je pokazao netoleranciju na pšenicu, mlijeko i mliječne proizvode. Francesca je eliminirala te namirnice i odmah je osjetila prolazno poboljšanje gastrointestinalnih simptoma. Ta činjenica uvjerila ju je kako je hrana uzrok njezinih problema s crijevima te je počela striktno primjenjivati predložena dijetna pravila, i još k tomu eliminirala je unos voća i slatkiša. To ju je dovelo do gubitka od 6 kg u dva mjeseca i do razvoja amenoreje, promjene raspoloženja, poremećaja spavanja, teškoće s koncentracijom i preranog osjećaja punoće te ponovnom pojavom dispeptičnih simptoma. Zbog toga je odlučila preskakati ručak, kako bi dodatno smanjila količinu ionako malobrojnih namirnica koje je uzimala, ine jesti više od 800 kcal na dan. Uz ovaj režim izgubila je još 4 kg, ali dispeptični simptomi i njena zabrinutost za gastrointestinalno funkcioniranje te kontrola prehrane još su se više pojačali. U lipnju joj je jedan specijalist za liječenje poremećaja hranjenja objasnio da testovi netolerancije na hranu nisu znanstveno utemeljeni te da je uzrok gastrointestinalnih simptoma vjerojatno povezan sa stresom zbog školskih obveza.
Franceskin slučaj ilustrira kako pogrešno pripisivanje gastrointestinalnih simptoma netolerancije na hranu može pogodovati razvoju poremećaja hranjenja.
Iz knjige Ricarda Dalle Gravea: „Kako pobijediti poremećaje hranjenja“
Stručni članak iz knjige „ Kako pobijediti poremećaje hranjenja“ namijenjen je svima u vidu edukacije s čime se osobe koje boluje od tog poremećaja susreću. Gdje se nalaze okidači za razvoj ovog zdravstvenog poremećaja.
Namijenjen je našim susjedima, prijateljima, obitelji kao i nama samima ako prepoznajemo neke elemente ovog poremećaja da se javimo stručnim osobama u savjetovalište za prehranu ili ako je taj problem izražen u jednu od klinika koja se bavim problemom poremećaja hranjenja.
Moja preporuka da prvo pokušate dobiti termin u DOM ZDRAVLJA ZAGREB – CENTAR, SAVJETOVALIŠTE ZA PREHRANU na
Bez uputnice
Usluge savjetovanja su besplatne, nije potrebna uputnica
Lokacija Siget;Dom zdravlja Zagreb-Centar, Av. Većeslava Holjevca 22, 1.kat, Dijabetološki centar
PON-PET / 7:00-21:00, Tel: 016598 480, Mail: [email protected]
Ili s uputnicom
Kliniku za psihijatriju „Sveti Ivan“ u Dnevnu bolnicu za poremećaje prehrane H(RANA) / PSIHIJATRIJSKA BOLNICA ZA POREMEĆAJE PREHRANE „SVETI IVAN“ JANKOMIR 11
Telefonski brojevi: 013430 001; 013430 090; 013430 185, E-mail [email protected], Telefaks 00385 1 34 30 046
Napisala: Božica Tunjić
