Promatranje i uvažavanje vlastitog tijela na pozitivan način, odnosno body positivity zadnjih je godina vrlo raširen i popularan. Ljude se potiče da zavole svoje tijelo onakvo kakvo jest – sa svime što su dosad smatrali manama i nedostacima. Takav je pristup uistinu vrijedan hvale i pomogao je mnogima, posebice tinejdžerima, mladim ženama i majkama koje se nakon trudnoće srame svojeg izgleda. Sloboda odijevanja bilo čega što im se sviđa, bez razmišljanja o osudama i podrugljivim pogledima zasigurno je spasonosan osjećaj. Svi smo mi jednako vrijedni, bez obzira na boju kože, problematičan ten, višak ili manjak kilograma, „previše“ ili „premalo“ oblina, ožiljke od operacija, opeklina, kuštravu ili tanku kosu.
Baš zbog toga što bi naglasak trebao biti na našem karakteru, vještinama, talentima, interesima, željama, nadanjima, a ne na tome kakav vanjski izgled nosi taj um i tu dušu, body positivity ipak u sebi nosi jedan problem – previše je usmjeren na vanjštinu, a upravo se protiv toga pokušava boriti. Ono zbog čega bismo najviše trebali voljeti i cijeniti svoje tijelo je činjenica da nas održava na životu, da je unutar nas čudesni mehanizam zbog kojeg dišemo, krećemo se, hodamo, trčimo, smijemo se, pjevamo, plešemo, razgovaramo, družimo se s dragim ljudima. Naš je organizam posebno precizan stroj koji nam omogućuje nezaboravne životne trenutke i pustolovine.
Prvenstveno bismo trebali zahvaliti svojemu tijelu na tome što smo se probudili, što upijamo sunčeve zrake, uživamo u okusu i mirisu doručka, vrevi na radnom mjestu, šetnji do stana. Budimo ponosni na sve ono što možemo postići pomoću svojega tijela, bez opterećenja negativnom slikom o njemu ili pak prisiljavanjem na to da zavolimo one njegove dijelove koji nam se na sviđaju. Možda ne volimo oblik ili duljinu naših nogu i zato se ne moramo truditi voljeti ih zbog toga, već zbog njihove snage, izdržljivosti, toga da smo zahvaljujući njima stigli na vrh planine i uživali u pogledu od kojeg zastaje dah. Ne moramo voljeti ni boju naših očiju ili oblik nosa, ali možemo voljeti bogatstvo naše okoline koje nam omogućuju vidjeti i dubinu aroma i mirisa koji nas okružuju zahvaljujući njima.
Takav bi se pristup zvao body neutrality i puno realnije dopušta da shvatimo i zavolimo svoje tijelo na ispravan način – prvenstveno zbog njegove funkcije i toga da je ono zadivljujuć motor pomoću kojega se naš um, duša, duh i misli kreću i razvijaju. Kada ga zavolimo i prihvatimo na taj način, možemo se posvetiti prihvaćanju naše vanjštine, tada će ona za nas imati dublju svrhu i značenje i nećemo se morati forsirati mislima poput „Niska sam, ali i niski ljudi su lijepi i prihvaćam to.“, nego „Niska sam, ali zbog toga mogu lakše ući u niže prostore, ne sudaram se s dovratnicima i mogu kupovati i na dječjem odjelu pa to širi paletu odjeće koju mogu birati u dućanima i zato to volim i prihvaćam.“ Sve je stvar percepcije, a fokus na ono što sve možemo, umjesto na žal za onim što nemamo, ključan je za zdravo prihvaćanje vlastitog tijela.
Napisala: Nikolina Hajnić
Fotografija: Pixabay
