Kretanje slijepih i osoba s oštećenjem vida vanjskim prostorima
Pri kretanju vanjskim prostorima slijepa osoba može se koristiti dugim bijelim štapom, psom vodičem, koristiti tehniku videćeg vodiča ili koristiti elektroničko pomagalo. Većina slijepih osoba samostalno se kreće po poznatom vanjskom prostoru, odnosno rutama (trasama, relacijama, putovima) koje su svladale s videćim vodičem i/ili osposobljenim instruktorom orijentacije i kretanja.
Slijepu osobu koja nije prošla osposobljavanje sa stručnom osobom, a željela bi se osamostaliti u kretanju možemo uputiti na kontakte ustanova poput Hrvatskog saveza slijepih, Centra za odgoj i obrazovanje Vinko Bek, Centra za rehabilitaciju Silver ili druge udruge slijepih osoba.
Bijeli štap
Riječ je o pomagalu koje slijepoj osobi omogućava orijentaciju (prepoznavanje svog položaja u prostoru dodirom u orijentire), štiti slijepu osobu jer upozorava na eventualne prepreke, signalizira (služi kao simbol prepoznavanja) osobama u okruženju da je riječ o slijepoj osobi.
Nepravilnim korištenjem slijepa osoba ugrožava sebe kao i osobe u svom okruženju. Osposobljavanje za pravilno – sigurno, samostalno i učinkovito kretanje provodi se u okviru rehabilitacijskog programa orijentacije i kretanja.
Postoje razne vrste bijelih štapova. Izbor je individualan i ovisi o preferencijama slijepe osobe. Lagan je i ne služi za oslanjanje. Osobe koje uz oštećenje vida imaju i poteškoće s kretanjem prikladan je potporni bijeli štap kojem namjena nije orijentacija i koji osobi pruža ograničenu zaštitu. Slabovidne osobe koje vide dovoljno za kretanje bez pomagala, no nedovoljno za prepoznavanje lica ili čitanje, mogu nositi dugi ili kraći bijeli štap kao znak prepoznavanja. Kraći bijeli štap ima samo upozoravajuću (signalnu, simboličku) funkciju.
Štap treba držati rasklopljen, u uspravnom položaju, da osobe u okruženju lakše prepoznaju da je riječ o slijepoj osobi ili osobi oštećena vida kako bi bili oprezniji u prilaženju, ophođenju, mimoilaženju, kako bi osigurali pravo prednosti osobi s invaliditetom.
Važno!
- u kontaktu sa slijepom osobom trebamo biti prirodni i izravni/jasni,
- ne smijemo pretpostavljati već pitati slijepu osobu treba li pomoć,
- dopustiti slijepoj osobi da nam kaže kako da joj pomognemo,
- ne generalizirati kad su u pitanju slijepe osobe, svaki čovjek ima jedinstvenu osobnost, a sljepoća ili slabovidnost samo su jedan njen dio,
- podršku ne treba svaka slijepa osoba i ne treba je uvijek,
- pružiti podršku treba na zahtjev i na način na koji osoba od nas traži,
- ne smijemo se ljutiti ukoliko osoba odbije našu pomoć,
- moramo dopustiti da slijepa osoba primi nas, na način koji njoj najviše odgovara,
- valja se oduprijeti porivu da sažalijevamo slijepu osobu (suosejćati je poželjno, sažalijevati nije);
Photos courtesy of Pixabay
