Poznati psihijatar i utemeljitelj psihoanalize Sigmund Freud rekao je: “Veličina našeg identiteta određuje se veličinom problema koji je u stanju izbaciti nas iz takta.”. Teško je sažeti njegovu filozofiju pa ćemo izdvojiti samo njih nekoliko.
Pronađi malo mira, sjedni na neku klupicu i daj si vremena razmisliti o ovome.
1. ŽIVOT JE IZMJENA DVOSTRUKOSTI
“Život je niz problema, nakon kojih slijede trenuci smirenosti i opuštenosti. ” – rekao je Freud. “Teški trenuci su dio našeg svijeta. Bismo li znali što je lijepo vrijeme bez onog manje lijepog? Bismo li znali šta je iskrenost bez podlosti? Sve na svijetu ima dvostrukost, svoj par: radost i tuga, život i smrt, pobjede i poraze. Naši životi ispunjeni su tim dvostrukostima. Ne treba strepiti pred nevoljama, bez obzira na to kakve bile. Stalna na tom svijetu samo mijena jest.” (Heraklit)
2. NEMA SVAKI ŽIVOT JASNO ODREĐEN SMISAO, ALI SVAKO GA MOŽE PRONAĆI
Kada su Freuda pitali šta je smisao života, rekao je: “Ni u čemu i u svemu. Izraz smisao života ne bi trebao postojati i ne bi trebalo da to bude povod nečijeg očajanja, kako se to zna dogoditi. Svaka osoba je slobodna da svom životu da smisao, od proučavanja zvijezda do uživanja. Snaga osobe leži u činjenici da se otrgne od svog životinjskog smisla postojanja (preživjeti) i da smisao onome što voli.”
3. NITKO NAM NE MOŽE DONIJETI SREĆU OSIM NAS SAMIH
Zašto su ljudi često razočarani u druge ljude? Zato jer im daju moć nad svojim životima. Sa sedamnaest mislimo da ćemo biti sretni jer smo našli ljubav svog života, kasnije toj istoj osobi kažemo: “Ukrao si mi najbolje godine i uništio mi život!”. To je zato što drugome dajemo moć nad svojim životom.
“Cijeli život sam posvetio djeci, a ona su otišla i ne posjećuju me”, “Prijatelji su se promijenili.” – kažemo. Ako iz bilo kojeg razloga mislimo da je netko drugi zadužen za našu sreću osuđujemo se biti razočarani. Iluzija je da neko ili nešto izvan nas samih može poboljšati naš život: vrijeme, ljudi, političari – što god, ali ne mi! Stalno smo zahtjevni i ljuti na druge, nikada na sebe. Važno je da shvatimo da svoje raspoloženje i svoj život ne možemo predati u ruke drugome, često onima koji se ne snalaze ni sami sa sobom. Mi nismo polovice, mi smo prirodno cjelovita bića! Ako se osjećamo kao “polovica” to je samo znak da moramo poraditi na svojoj cjelovitosti. Vratiti se u svoje prirodno stanje.
Napisala: Antonija Pleša, socioterapeut
Fotografija: Pixabay
