Sve je počelo s boli u leđima. Tomislav mi se žalio kroz par mjeseci da ga bole leđa. U nekom trenutku je to postalo toliko jako da je jedva nalazio neki udoban položaj za ležanje. Odlučio je potražiti pomoć fizioterapeuta. I nakon par tjedana je bio zadovoljan – savjeti i znanje fizioterapeuta su pomogli, leđa su se lagano vraćala u bezbolno stanje. On inače ima nešto zahtjevniji životni stil jer je glazbenik pa duga stajanja/sjedenja za instrumentima i ponekad dugo u noć nisu strana stvar. Ako dodamo na to i skoliozu, računica je poprilično jasna: nije pitanje hoće li bol u leđima doći nego kada.
Zato na početku nije bilo ni sumnje da bi se iza toga moglo kriti nešto više. Ali sredinom srpnja prošle godine sam dobio poruke “Bro. Nije dobro”. Nakon čega je uslijedila fotografija tvorevine s lijeve strane vrata, veličine gotovo teniske loptice. “Našli su mi maligne stanice”. U tim trenucima još nije bilo sigurno – koji je rak, što je zahvatio, koliko je ozbiljno niti išta detaljnije. Pretrage su tek bile dogovorene, onkolog je tek trebao dati svoje mišljenje. Krvna slika je bila odlična. Osim što je na kraju iskočila kvrga na vratu, osnovne pretrage nisu davale nikakvog znaka da se u tijelu događa nešto čudno.
Što je prethodilo ovoj kvrgi je nekoliko dana bolesti, rijetke stolice i povraćanja. Na jednoj od svirki s bendom je u svatovima pojeo (vjerojatno) pokvarenu sarmu. Posljedica svega toga je bila veća slabost tijela i pad tjelesne kilaže na 52 kilograma. Inače je visok oko 1.65 te mišićave i mršavije građe tako da se i u najboljim danima kreće oko maksimalno 60. Ipak, kroz cijelu ovu borbu, oporavak od operacije i kemoterapiju je neko vrijeme bio stajao i na 48 kilograma. Vrlo vjerojatno je pad imuniteta uzrokovan lošom hranom doveo do izbijanja kvrge na vratu. Barem je to teorija.
Kroz dane i tjedne nakon inicijalnog pregleda slijedi niz pretraga, doktora i mišljenja. Biopsija, CT. Korak po korak došlo se do krivca: rak testisa. Tomislav je spomenuo da su testisi mijenjali oblik u zadnje vrijeme ali doktori nisu odmah posumnjali na to. Za one koji nemaju par visećih tvornica DNK, promjene u njihovoj veličini i obliku nisu nešto previše neuobičajene. Sama promjena temperature znatno utječe na cohonese tako da neke promjene nije teško otpisati kao već viđene ili u najmanju ruku kao ne baš neobične. No, vrlo brzo od njegove dvije tvornice DNK, ostaje samo jedna.
Uobičajeni postupak kod orhidektomije je predložiti pacijentu zamrzavanje sperme. U slučaju da operacija prođe loše, rak zahvati i drugi testis ili se dogodi neka druga trauma u budućnosti, to će osigurati da osoba ima pohranjen DNK materijal za svoje buduće potomke. Naravno da smo u to vrijeme imali razgovor o bizarnosti očekivanja da osoba može dati uzorak za smrzavanje dok joj glavom prolaze misli o preživljavanju i borbi koja ju čeka. Nekako se ipak uspio natjerati da to odradi. Nažalost, uzorak nije bio dovoljno dobar, a vremena za čekanje na novi pokušaj nije bilo. Par dana prije vjerojatno nije ni razmišljao o djeci, a u tim trenucima se morao bojati hoće li ikada i moći.
Orhidektomija je kirurško uklanjanje jednog ili oba testisa. Osim u slučaju raka radi se i nakon posljedica nekih upalnih procesa ili pak situacija poput torzije ili većih trauma. Uklonjen mu je jedan testis vrlo brzo nakon inicijalne dijagnoze. Operacija je odrađena u Osijeku i sama po sebi je prošla okej. Oporavak je pak trajao dosta duže nego što je to inače slučaj s tim operacijama. Kada je kasnije dijelio iskustva s drugim ljudima na odjelu onkologije KBC Rebro, svima su rane brzo zarasle, kroz recimo tjedan dana, dok je njegov oporavak trajao gotovo tri tjedna. Ono što mu se nije svidjelo je da nije bio zašiven već “zaklaman”. Koji je razlog tog pristupa umjesto šivanja, nije baš sto posto siguran ali vjerojatno je utjecalo na vrijeme oporavka.
Kroz naše početne razgovore o cijeloj situaciji i kroz prve dojmove doktora, činilo se da je sve uhvaćeno relativno rano. Nije se činilo da je rak u naprednom stadiju. Tomislav sam po sebi nije bio posebno slab i nemoćan, iako je nakon bolesti zbog hrane i operacije bio iscrpljen.
Ipak, kroz vrijeme se ispostavilo da bolest nije uhvaćena rano. Dijagnoza je treći C stadij. Rak je metastazirao u trbušne limfne čvorove ali i u vratni limfni čvor, a neke nepoznate manje tvorevine su pronađene na CT-u u jetri i u plućima. Pošto su bile dosta male njima se nije pripisivala velika pažnja, što se ispostavilo ispravnom odlukom liječnika jer nakon tretmana kemoterapijom se na CT-u više ne vide.
Najveći problem je predstavljala metastaza na limfnim čvorovima u trbušnoj šupljini. Ne sjećam se točno procjene veličine na prvim nalazima ali okvirno je to bilo 15x15x8 centimetara. S obzirom da znamo da se u trbuhu nalazi zaista puno organa, ta stvar pritišće njih nekoliko ali je najproblematičnije to što pritišće renalnu arteriju – onu koja dovodi krv u bubrege, te donju šuplju venu – venu koja dovodi deoksigeniranu krv iz donjeg dijela tijela i abdomena u srce. Sve u svemu, bilo je jasno. Ta tvorevina oko limfnih čvorova u trbuhu mora nestati – ili će skroz nestati kemoterapijom ili će se djelomično smanjiti te onda operativnim zahvatom ukloniti. S obzirom da je metastaza u sebe ukomponirala važnu arteriju i venu – zahvat je izuzetno rizičan.
Tomislav upravo čeka taj komplicirani zahvat na KB Merkur. Ovaj put koji je ukratko opisan je usput naišao na još nekoliko više ili manje značajnih prepreka i izazova, ali borba još traje. Nakon ove operacije slijedit će izuzetno težak i dugačak oporavak. A uz sve što se dogodilo, manjak kretanja, gotovo stalna vezanost uz krevet i preporuke smanjenog kretanja – zahtijevat će i veliku količinu mentalne snage. Srećom, a nekad i mojom nesrećom, Tomica je jedan od najtvrdoglavijih i upornijih ljudi koje znam. Čak i kroz sve ovo prolazimo sa šalama i zezancijom, s pozitivom i željom za brzo ozdravljenje.
Htio bih da ovaj članak posluži kao motivacija svima koji odgađaju svoje pretrage i preglede, imaju sumnjive izrasline, kvržice i madeže na tijelu da se odluče napraviti te inicijalne pretrage i potencijalno spriječe puno veće komplikacije u nastajanju. A za one koji već prolaze ovako teška zdravstvena stanja da znaju da nisu sami, da postoji nada, ozdravljenje i psihološka i društvena podrška.
Napisao: Marko Kovačević
Fotografija: Pixabay
