Jutros ovaj suncokret čeka sunce, ali kiša pada nemilice. Utaborio se na mjestu gdje sam, dok sam kosio poštedio stolisnik. Tako i njega, a da nisam znao. Tako da može gledati na istok dok kiša pada. Kada je sunčano, znamo to, on svoju glavicu okreće sa putujućim suncem. Kada je kiša on, jer i ja bih tako na njegovom mjestu, strpljivo okrenut prema istoku čeka – kada će izići… kada će izići? Mada, ne smeta njemu kiša, ali opet, smisao je jednog suncokreta pa i ovog patuljastog, da čeka sunce i da ga prati od istoka ka zapadu svojim cvijetom . To je njegova molitva.
Vanja Popović, psiholog, terapeut
Fotografija: Unsplash
