Osteoporoza

Osteoporoza je bolest koju karakterizira poremećaj remodeliranja kosti, pri čemu su kosti smanjene gustoće i poremećene građe te posljedično osjetljivije i sklonije prijelomima. Postoje dvije vrste osteoporoze: primarna i sekundarna. Primarna je ona koja se javlja kod pacijentica koje su u postmenopauzi ili osoba starijih od 70 godina. Sekundarna osteoporoza javlja se kao posljedica drugih bolesti i stanja ili uzimanja određenih lijekova, kao što je na primjer dugotrajna terapija kortikosteroidima. Pacijentice oboljele od karcinoma dojke koje se liječe hormonskom terapijom lijekovima iz skupine inhibitora aromataze ili one koje su na kemoterapiji sklonije su razvoju osteoporoze. Stoga takve pacijentice predstavljaju rizičnu skupinu, te bi kod njih bilo poželjno provoditi ciljana anamnestička pitanja i preventivne preglede u svrhu pravovremenog otkrivanja osteoporoze.  Dijagnoza osteoporoze postavlja se anamnestički, kliničkim pregledom i dodatnom dijagnostikom koja uključuje laboratorij, rendgen, denzitometriju, a ta dodatna dijagnostika služi potvrdi dijagnoze. Denzitometrija je pretraga kojom se mjeri gustoća kostiju u području lumbosakralne kralješnice i kuka. Promjene životnih navika ključne su u prevencije nastanka osteoporoze, ali su jednako važne i onda kada je dijagnoza osteoporoze već postavljena. U pacijenata s osteoporozom, poticanje promjene životnih navika služi kao dodatna metoda, uz propisanu terapiju, kako bi se bolest držala pod kontrolom i spriječila njezina progresija, a time i smanjila mogućnost nastanka neželjenih osteoporotičnih prijeloma. Savjetuje se povećati fizičku aktivnost, što uključuje hodanje minimalno 30 min na dan i vježbe za osteoporozu.  Tjelesna aktivnost je osnova nefarmakološkog pristupa u prevenciji i liječenju osteoporoze jer je dokazano da je čak do 70% prijeloma moguće spriječiti. Tjelesnom aktivnošću povećava se koštana masa, a s njom i snaga i gibljivost mišića što smanjuje rizik od padova i prijeloma. Savjetuje se povećati unos kalcija na 800-1200 mg na dan. Znamo da je hrana bogata kalcijem sir, jogurt, mlijeko, sardine, špinat, kelj, mak i slično. Također bi trebalo povećati unos vitamina D, o kojemu smo pričali u prošlom predavanju. Svakako se savjetuje prestati pušiti.

Propisivanje terapije za osteoporozu u potpunoj je nadležnosti bolničkih specijalista – endokrinologa. Liječenje osteoporoze je individualno. Postoje razne vrste lijekova sa različitim mehanizmima djelovanja, a jednakim ciljem – uspostaviti ravnotežu u metabolizmu kosti, povećati njenu gustoću i smanjiti rizik od prijeloma. Odabir lijeka i vrijeme započinjanja medikamentoznog liječenja ovisi o dobi bolesnika, gustoći koštane mase, postojanju prijeloma, kao i faktorima rizika za nastanak prijeloma. Najpoznatiji lijekovi su bisfosfonati (npr. alendronat, ibandronat, risedronat, zolendronat). To su lijekovi prvog izbora u prevenciji i liječenju primarne i sekundarne osteoporoze u žena i muškaraca. Uzimaju se na usta. Najčešće nuspojave ovih lijekova su nuspojave gornjega probavnog sustava kao što su otežano gutanje, upala jednjaka, želučani vrijed. Stoga se pacijentima preporuča da po uzimanju lijeka ostanu u uspravnom položaju barem pola sata. Raloksifen je također lijek koji se uzima oralno, no sigurnost njegove primjene u bolesnica s karcinomom dojke nije dovoljno ispitana. Postoje i lijekovi koji se daju subkutano (injekcijom u potkožno masno tkivo). Teriparatid je lijek koji se daje subkutano u dnevnoj dozi od 20 µg tijekom 24 mjeseca. On povećava mineralnu gustoću kralježnice te smanjuje rizik od nastanka prijeloma. Može se preporučiti bolesnicima s teškom osteoporozom i visokim rizikom za nove prijelome, ili pak u bolesnika u kojih je izostao učinak na bisfosfonate, a zadovoljavaju tražene kriterije. Nema dokaza za učinkovitost i sigurnost primjene teriparatida nakon razdoblja aplikacije duljeg od dvije godine. Najčešće nuspojave su mučnina, bol u udovima, glavobolja i omaglica. U obliku subkutane injekcije daje se i denosumab (nama poznatiji kao Prolia) koji smanjuje gubitak kosti. Preporučena doza je 60 mg u obliku supkutane injekcije jednom svakih 6 mjeseci. Dodatna mu je prednost da nije potrebna prilagodba doze u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega. Najčešće nuspojave ovog lijeka su mišićno-koštana bol i bol u ekstremitetima, a rijetko može uzrokovati hipokalcijemiju i povećati rizik od ozbiljnih infekcija i ekcema kože. Nužno se da se pacijenti redovito javljaju na kontrole kod liječnika obiteljske medicine i specijaliste endokrinologa.

PDF Embedder requires a url attribute

Lorena Bosnar, dr. medicine

Fotografija: Pixabay

Vrata zdravlja