Razarajući potres magnitude 6.4 u utorak, 12. prosinca 2020. godine pogodio je Sisačko-moslavačku županiju s epicentrom 3 km jugozapadno od grada Petrinje. Prirodne katastrofe većini ljudi predstavljaju visoke razine stresa, međutim kod nekolicine ostalih one podrazumijevaju izrazito traumatsko iskustvo. Trauma se definira kao stresni događaj ili situacija posebno prijeteće ili katastrofične prirode, koji bi vjerojatno uzrokovao značajne smetnje kod gotovo svakoga 2. Traumatski događaj uključuje pretpostavke da je osoba izravno doživjela ili svjedočila događaju koji je predstavljao prijetnju tjelesnom integritetu, onaj koji je uključivao smrtni ishod ili teške fizičke ozljede ili događaj koji je bio razoran po svojoj prirodi 1. Ovi događaji su nepredvidivi, nagli, neodređenog tijeka i ugrožavajući za život, kao što je slučaj i s nedavnim potresom kojemu smo svjedočili.
Potresi se smatraju jednom od najugroženijih, najrazornijih i najnekontroliranijih vrsta prirodnih katastrofa. Potres se definira kao neprekinuto podrhtavanje površine zemlje. Ovisno o njegovoj jačini posljedice mogu biti pogubne i ponekad uzrokuju beskućništvo, gubitak voljenih i značajne probleme sa psihičkim zdravljem.
Utvrđeno je da na ozbiljnost psiholoških simptoma i ponašanje nakon prirodnih katastrofa utječu razni čimbenici, uključujući dob, spol, bračno stanje, gubitak voljenih, blizinu epicentra, osobno zdravstveno stanje i osobne ozljede, ali ti čimbenici mogu biti umanjeni pravovremenom socijalnom, ekonomskom, javnozdravstvenom i hitnom medicinskom podrškom.3
Važno je naglasiti da je subjektivno iskustvo pojedinca ono što određuje je li neki događaj traumatičan ili nije. Drugim riječima, trauma je definirana iskustvom preživjelog. Razvoj Posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) ne ovisi o razini stresa koju je traumatski događaj izazvao, već o osjećaju bespomoćnosti koji je osoba osjetila dok se taj događaj odvijao2.
Potres kod ljudi izaziva snažne emocionalne reakcije i često rezultira napadima tjeskobe, straha i panike 2. Tijekom posljednjih 40 godina otkriveno je da su ove katastrofe povezane s povećanom učestalošću i prevalencijom različitih psihijatrijskih bolesti među preživjelim skupinama, uključujući akutni stresni poremećaj, PSTP, anksiozne poremećaje, depresiju, somatske tegobe i poremećaje spavanja. Izloženost takvim intenzivnim stresnim uvjetima ne samo da pokreće promjene u radu mozga, već u nekoliko minuta pokreće i molekularne promjene koje ljude izlažu riziku od razvoja simptoma depresije i posttraumatskog stresnog poremećaja 3.
Što se događa kada osoba razvije Posttraumatski stresni poremećaj?
Ljudi s PTSP-om uglavnom imaju tendenciju proživljavati događaje “iznova“, iznenada gubeći kontakt sa stvarnošću i doživljavajući vrlo intenzivnu nelagodu i osjećaj užasnutosti. Ponekad mogu izbjegavati osjećaje i socijalne situacije, osoba će nastojati izbjeći i razmišljati o traumi ili susretati se s podražajima koji ju podsjećaju na istu. Osoba može proživljavati i osjećaje pojačane pobuđenosti. Ovdje spadaju i teškoće spavanja, smanjena sposobnost koncentracije, pretjerana reakcija straha na iznenadne podražaje, razdražljivost i sl. Te se psihofiziološke reakcije obično javljaju mjesecima ili godinama nakon traumatičnog događaja, čak i ako se početak ranih simptoma obično opaža dva ili tri mjeseca nakon traume 1.
Savjeti za suočavanje s ovim problemom?
Srećom, istraživanja pokazuju da se većina ljudi vremenom oporavlja od traumatičnih iskustava. Uobičajeno je da ljudi iskuse stres neposredno nakon prirodne katastrofe, ali u roku od nekoliko mjeseci većina ljudi može nastaviti s radom kao i prije same nesreće 1.
Brojni su koraci koje možete poduzeti za izgradnju psihološke dobrobiti i stjecanje osjećaja kontrole nakon katastrofe, uključujući sljedeće:
Dajte si vremena za prilagodbu – važno je razumjeti kako će Vam ovo biti teško vrijeme u životu. Dopustite sebi oplakati gubitke koje ste doživjeli i pokušajte biti strpljivi s promjenama u vašem emocionalnom stanju.
Odmor i prehrana – jedite dobro uravnotežene obroke i dovoljno se odmarajte. Neposredno nakon katastrofe veoma je važno da se utoplite, nahranite i pronađete mjesto za spavanje. Ako imate stalnih poteškoća sa spavanjem, možda ćete moći pronaći neko olakšanje tehnikama opuštanja. Izbjegavajte alkohol i ostale psihoaktivne tvari jer oni mogu omesti i odgoditi aktivno suočavanje i prevladavanje katastrofe.
Socijalna podrška – zatražite podršku i pomoć od ljudi kojima je stalo do vas i koji će slušati i suosjećati s vašom situacijom. Socijalna podrška ključna je komponenta oporavka od katastrofe. Obitelj i prijatelji mogu biti važan resurs. Podršku i zajednički jezik možete pronaći i kod onih koji su također preživjeli neku, možda sličnu katastrofu. Možda ćete htjeti kontaktirati i druge koji nisu uključeni, a koji bi mogli pružiti drugačiju podršku i objektivnost.
Komunicirajte svoje iskustvo – izrazite ono što osjećate na bilo koji način koji vam se sviđa – razgovorom s obitelji ili bliskim prijateljima, pisanjem dnevnika i sl. Važno je dopustiti si osjećati sve emocije koje trenutno osjećati te znati kako su one normalne.
Grupe podrške često su dostupne osobama nakon prirodnih katastrofa – grupna rasprava može vam pomoći da shvatite da niste sami u svojim reakcijama i osjećajima. Sastanci grupa za podršku mogu biti posebno korisni ljudima s ograničenim sustavima osobne podrške.
Važno je ne gubiti vrijeme i obratiti se za pomoć što prije ukoliko doživljavate i osjećate ozbiljnije simptome.
Sabrina Krasnić
LITERATURA
- Davison, G. C., & GC, N. (2002). Psihologija abnormalnog ponašanja i doživljavanja. Naklada Slap, Jastrebarsko.
- Farooqui, M., Quadri, S. A., Suriya, S. S., Khan, M. A., Ovais, M., Sohail, Z., … & Hassan, M. (2017). Posttraumatic stress disorder: a serious post-earthquake complication. Trends in psychiatry and psychotherapy, 39(2), 135-143.
- Kring, A. M., Davison, G. C., Neale, J. M., & Johnson, S. L. (2007). Abnormal psychology. John Wiley & Sons Inc.
Photo courtesy of Pixabay
