Prateći zbivanja u sebi ili vani, u navodnoj stvarnosti o kojoj sam informiran, hoću li zadržati to nešto u sebi što su nekoć zvali duša, a u novije vrijeme svijest? Um početnika (o kojem piše jedan zen pisac) čini mi se važan. Ono posebno stanje duha s kojim se budim i traje djelić sekunde, minute ili – ukoliko vježbam – možda potraje i dio sata. Ako sam božji miljenik možda se iz čista mira pojavi onako sam od sebe nekoliko puta u danu. Nije li to hodanje po vodi? Nije li to viđenje u magli? Nije li to ono radi čega smo za ili protiv? Ako to nemamo bit ćemo suviše za ili suviše protiv. Ako to imamo umirit ćemo se i nekako zavoljeti i ono u sebi za i ono u sebi – protiv. Prestat će vlastitost. Samo treba osjetiti taj djelić sekunde i produljiti ga na sekundu il dvje pa onda minutu dvje pa onda… do one mirnoće u pogledu što prihvaća sve što jest. To je vježba.
Vanja Popović, psihoterapeut
Preuzeto: www.vanja-psihoterapija.com
Fotografija: Unsplash
