Epilepsija je neurološki poremećaj koji karakteriziraju ponavljajući napadaji, uzrokovani abnormalnim električnim aktivnostima u mozgu. Dok se epilepsija može manifestirati na različite načine i utjecati na svakodnevni život pojedinca, pravilno razumijevanje simptoma, procesa dijagnoze i dostupnih terapija ključno je za upravljanje ovim stanjem.
Simptomi epilepsije
Simptomi epilepsije variraju ovisno o vrsti i ozbiljnosti napadaja te individualnim karakteristikama pacijenta. Najčešći simptom epileptičkih napadaja je nekontrolirano trzanje i grčenje mišića, praćeno gubitkom svijesti. Međutim, postoje i drugi simptomi koji se mogu javiti.
Petit mal napadaji (apsans):
Ovi napadaji su tipično kratkotrajni i traju samo nekoliko sekundi do minute. Osoba može izgledati kao da je “odsutna” ili “izgubljena u mislima” tijekom napadaja, bez svijesti o svojoj okolini. Mogu se javiti kod djece i adolescenata, a često se otkriju zbog kratkotrajnih prekida u svakodnevnoj aktivnosti. Fizički simptomi su minimalni ili odsutni, iako osoba može izgledati neobično ili mahnito tijekom napadaja.
- Minimalni ili nikakvi pokreti (obično, osim “treptanja očima”)
- Kratki iznenadni gubitak svijesti ili svjesne aktivnosti
- Pojavljuje se često
- Najčešće se pojavljuje u djetinjstvu
- Smanjena sposobnost učenja
Grand mal napadaji (generalizirani toničko-klonički napadaji):
Ovi napadaji su dramatičniji i mogu uzrokovati gubitak svijesti, grčeve i konvulzije. Napadaji obično počinju toničkom fazom, tijekom koje se mišići zatežu, a osoba može pasti. Nakon toga slijedi klonična faza, tijekom koje se mišići nekontrolirano grče i opuštaju, što može rezultirati trzanjem udova i nekontroliranim pokretima tijela. Osoba može grčiti čitavo tijelo ili samo dio tijela, poput ruku ili nogu. Nakon napadaja, osoba može biti zbunjena, dezorijentirana ili umorna. Ovi napadaji mogu biti fizički i emocionalno iscrpljujući za osobu koja ih doživljava, kao i za njihove skrbnike ili promatrače.
- Generalizirane, jake kontrakcije mišića
- Zahvaćaju veći dio tijela
- Gubitak svijesti
- Privremeno se zaustavlja disanje, zatim “uzdisanje”
- Inkontinencija urina
- Ugriz za jezik ili obraz
Dijagnoza epilepsije
Dijagnoza epilepsije temelji se na detaljnom pregledu povijesti bolesti, medicinskoj anamnezi i testovima koji procjenjuju neurološku funkciju. Ključni korak u dijagnosticiranju epilepsije je snimanje moždane aktivnosti pomoću elektroencefalografije (EEG), koji bilježi električne impulse u mozgu. Osim EEG-a, liječnici mogu naručiti i dodatne testove poput magnetske rezonancije (MRI) kako bi isključili druge moguće uzroke napadaja.
Liječenje epilepsije
Cilj terapije kod epilepsije je postići kontrolu nad napadajima s minimalnim nuspojavama. Liječenje epilepsije obično uključuje kombinaciju lijekova, promjene u načinu života i, u nekim slučajevima, kirurške zahvate. Antiepileptički lijekovi su prva linija obrane i često su uspješni u kontroliranju napadaja. Međutim, važno je uzimati lijekove redovito i u propisanim dozama kako bi se postigla maksimalna učinkovitost.
U slučajevima kada lijekovi nisu dovoljni ili kada postoji identificirana strukturalna lezija u mozgu koja uzrokuje epilepsiju, kirurški zahvati mogu biti opcija. Kirurgija se obično razmatra nakon temeljitog pregleda i procjene od strane neurokirurga i epileptologa.
Razumijevanje simptoma, procesa dijagnoze i dostupnih terapija ključno je za upravljanje epilepsijom i poboljšanje kvalitete života osoba koje žive s ovim stanjem. Redoviti pregledi kod neurologa ili epileptologa, pridržavanje terapije lijekovima i praćenje promjena u simptomima ključni su koraci u kontroli ovog neurološkog poremećaja. Ispravno educiranje pacijenata i podrška obitelji i zajednice također su od izuzetne važnosti kako bi se osiguralo da osobe s epilepsijom imaju podršku i resurse potrebne za uspješno upravljanje svojim stanjem.
Napisala: Maja Madaras
Fotografija: Unsplash
