Saznanje da boluje od maligne bolesti svakom je pojedincu jedan je od najvećih životnih šokova. U tom se trenutku u osobi isprepliće more emocija, poput tuge, straha, ljutnje, razočaranja, nemoći i sl. Nošenje sa postavljenom dijagnozom, terapijskim protokolima, odlascima na preglede u bolnice, nuspojavama lijekova i svim ostalim fazama oboljenja i liječenja od maligne bolesti veliki je psihički i fizički teret. Psihičke posljedice koje bolest i liječenje ostavljaju na osobu jednako su važne kao i one fizičke, te se nikako ne bi smjele zanemariti. Stoga je ključno u svakom trenutku osvijestiti važnost podrške obitelji i zajednice.
Potražiti utjehu u bližnjima te razgovarati sa prijateljima i obitelji može pomoći nositi se lakše sa dijagnozom i svakodnevnim izazovima koje maligna bolest nosi sa sobom. Stoga je vrijedno pokušati. Podršku i koristan savjet može se potražiti i u vanjskom krugu ljudi, u stručnim osobama kao što su liječnik (obiteljski, specijalist onkolog i drugi liječnici uključeni u liječenje), medicinska sestra, patronažna sestra, psiholog, socijalni radnik i drugi stručnjaci. Potražiti psihološku pomoć nije sramota i nikako nije znak slabosti. Ponekad se oboljele osobe ustručavaju potražiti pomoć jer se boje emocija koje bi pritom mogle isplivati i jer misle da se s njima neće moći nositi. Ljudske emocije su dio nas i sastavni dio našeg života. Njih treba prihvatiti i pokušati se s njima nositi. Socijalizacija i želja za društvom u ljudskoj su prirodi i stoga je jasno zašto razgovor oko problema ili dijeljenje vlastite zabrinutosti oko maligne dijagnoze mogu pomoći.
Nije ni bližnjima lako. Saznanje da netko nama drag boluje od maligne bolesti, ostavlja psihički trag i na nas. Nekada se članovi obitelji i prijatelji ustručavaju ponuditi pomoć i podršku jer se boje da će oboljelu osobu dodatno uznemiriti, boje se da neće znati pomoći, da će reći krivu stvar. Bijeg od komunikacije može otuđiti oboljelu osobu od njenih bližnjih. Teško je ponekad procijeniti kada oboljela osoba želi pričati o svojim tegobama i želi li uopće. Moramo zapamtiti da uloga nas kao bližnje osobe nije u tome da liječimo, nego da budemo tu, da pružimo toplinu, empatiju, poneku „lijepu riječ“, da umirimo, da ulijemo povjerenje, da razumijemo i tješimo. To su jako teški i zahtjevni zadaci, jer oboljela osoba često ima more emocija koje se isprepliću, mijenjaju iz dana u dan, čak iz sata u sat, što je sasvim normalna i očekivana pojava.
Kada ne znamo kako postupiti i utješiti, dovoljno je samo biti uz oboljelu osobu i dozvoliti joj da nam se povjeri, da izrazi svoje emocije, svoje strahove i brige. To je ponekad najbolji način davanja podrške. Pokušajmo ne bojati se suza, one su normalna popratna pojava svake jako emocionalne situacije. Ako je prikladno, podršku i empatiju možemo pokazati nježnim zagrljajem ili držanjem ruke. Ako je oboljela osoba preplavljena osjećajem ljutnje zbog postavljenje dijagnoze i ako dio te ljutnje nesvjesno iskaljuje na nama, probajmo to ne shvatiti osobno. Iako nas takvo ponašanje može povrijediti, ostanimo svjesni da ta ljutnja zapravo nije zbog nas, nego zbog šoka, zbog nemoći, i da je oboljela osoba zapravo ljuta na samu bolest.
Kako bližnji mogu praktično pomoći?
Oboljela osoba može biti sklona fazama jakog umora i iscrpljenosti. U tim trenucima ne može obavljati kućanske poslove i ostale svakodnevne obaveze. Oboljeloj će osobi tada možda biti previše neugodno tražiti pomoć. Ukoliko bližnji ima vremena i volje, svakako se može ponuditi preuzeti dio nekih obaveza. Takve je situacije prethodno ključno iskomunicirati. Bližnja osoba može se ponuditi pomoći oko kućanskih poslova, oko prijevoza oboljele osobe, oko prijevoza djece u školu, oko kuhanja i pripremanja obroka, oko čuvanja djece, i sl.
U Hrvatskoj postoje brojne udruge i grupe podrške koje maligno oboljelim pacijenticama pomažu nositi se sa teškom dijagnozom i pružaju podršku kroz sve segmente liječenja. Neke od raznih usluga koje nude su grupne terapije, predavanja i radionice, savjetovanja s liječnicima specijalistima onkologije, psihološka podrška, a neke udruge nude čak i mogućnost kratkotrajnog smještaja.
U nastavku su poveznice na neke od tih udruga:
https://krugovi.hr/
http://www.svezanju.hr/kako-pomazemo/
https://geapula.hr/o-nama/
https://europadonna.hr/europa-donna/tko-smo/
https://www.caspera-split.com/
https://nismosame.com/
Napisala: Lorena Bosnar Zelenika, liječnica
Fotografija: Pixabay
