Tehnološki razvoj, razvoj u području medicine, kvalitetnija i dostupnija zdravstvena zaštita kao i brojni drugi čimbenici rezultirali su produljenjem životnog vijeka, što nije uvijek praćeno i razinom kvalitete života.
Sve više ljudi u starijoj životnoj dobi treba podršku i pomoć kod zadovoljavanja primarnih potreba. Kvaliteta života može se definirati različito, a sastoji se od subjektivnog i objektivnog aspekta. Riječ je prvenstveno o kategoriji koja proizlazi iz psihološke strukture pojedinca u interakciji s fizičkom i socijalnom okolinom u kojoj živi i temelji se na subjektivnoj procjeni. Izvori zadovoljstva i nezadovoljstva za svakog su pojedinca brojni i različiti, objektivne okolnosti u kojima živi mogu ih uvećati ili smanjiti. Subjektivni aspekti ovise o osobinama ličnosti svakog pojedinca (njegovih vrijednosti, stavova, vjerovanja, zadovoljstva, socijalna potpora i dr.), objektivni aspekti odnose se na materijalne prilike, stambene prilike, dostupnost zdravstvene zaštite i slično.
Brojna su istraživanja pokušala dobiti odgovor na pitanje što starije osobe čini zadovoljnima. Većina kao najvažnije navodi: socijalnu podršku i uključenost u zajednicu i obitelj, fizičko zdravlje, materijalnu sigurnost. Jedan od najvećih izvora zadovoljstva starijim osobama osjećaj je korisnosti, doprinosa obitelji ili zajednici.
Starije su osobe izložene brojnim i značajnim životnim promjenama koje mogu utjecati na smanjenje kvalitete njihova života i na povećanje osjećaja usamljenosti. U Hrvatskoj sve manju ulogu imaju tradicionalne, obiteljske vrijednosti koje su podrazumijevale zajednički život više generacija (u proširenoj obitelji). Starije osobe, pogotovo u gradskim sredinama, žive pretežito u samačkim kućanstvima ili sa supružnikom. Najvišu usamljenost iskazuju osobe koje žive bez supružnika, u samačkom kućanstvu ili instituciji koja skrbi za starije i nemoćne osobe.
Starije se osobe za pomoć i podršku prvenstveno oslanjaju na supružnike. U slučaju kad oni nisu prisutni, zahtjev za pomoć i podršku usmjerava se na odraslu djecu. I onda kad postoji formalna skrb važno je da djeca budu osjetljiva na potrebe ostarjelih roditelja, posebice kada izgube bračnog partnera i žive sami. Socijalna podrška igra jednu od važnijih uloga u životu starijih osoba, djeluje pozitivno i na tjelesno zdravlje i na psihičku dobrobit. Socijalna podrška koju starije osobe primaju prvenstveno od supružnika, zatim od djece, braće i sestara, rođaka ili prijatelja, povećava mogućnost za dulji i kvalitetniji život.
Što se spola tiče ne postoje značajne razlike između muškaraca i žena starije dobi. Žene su spremnije priznati postojanje osjećaja usamljenosti, vjerojatno zbog toga jer ih se u društvu zbog toga ne prosuđuje slabima za razliku od muškaraca.
Promjene koje dolaze sa starenjem (poput odlaska u mirovinu, smanjene funkcionalne sposobnosti, povećanog rizika od bolesti, financijske ovisnosti, socijalne isključenosti, gubitka bliskih osoba i dr.) rezultiraju snažnijom potrebom starijih ljudi za potporom obitelji i zajednice. Ta potpora, kad je dostatna, značajno umanjuje doživljaj usamljenosti starijih osoba te istovremeno potiče veće zadovoljstvo životom.
Antonija Pleša
Krugovi, Centar za edukaciju, savjetovanje i humanitarno djelovanje
Photos courtesy of PIxabay
