Mnogi među nam konstantno brinu. O svemu čega se možemo sjetiti. Od toga hoćemo li stići na posao, hoće li nam ručak ispasti dobro, hoćemo li dobro odraditi posao, hoće li kolega na poslu dobro reagirati na našu molbu, hoće li susjed ovo ili ono, hoće li dijete ovo ili ono, hoće li biti gužva u prometu, je li trebala/o postupiti drugačije u nekoj situaciji… I tako od jutra, kroz dan, prije spavanja…Uvijek postoji nešto oko čega možemo brinuti. Briga može postati sama sebi svrhom, a mi se uvjeriti da ne možemo drugačije, da ne možemo ne brinuti. Koliko god se ne osjećali dobro.Briga je univerzalni dio ljudskog iskustva, svi brinemo o nečemu. Ono po čemu se razlikujemo je koliklo briga dominira našim životom.Najčešći razlozi za brigu su:
Nepoznatost/neizvjesnost
Osjećaji nepoznatosti i neizvjesnosti mogu izazvati prirodni odgovor našeg mozga koji popunjava praznine (negativnim scenarijima jer se čovjek u prošlosti uglavnom susretao s takvima). To pak može izazvati stres i tjeskobu, pogotovo ukoliko potraje. Važno je osvijestiti da stres i tjeskoba nisu posljedica same neizvjesnosti nego naše reakcije na nju. Ukoliko potraje negativno će se odraziti na naše zdravlje. Većina neizvjesnosti zapravo ne završava loše i tek kasnije osvijestimo da možda i nismo trebali toliko brinuti. Nepoznatost i neizvjesnost treba prihvatiti, sjetiti se one mudre koja kaže: „Bože, daj mi strpljenja da prihvatim ono što ne mogu promijeniti, snage da mijenjam ono što mogu i mudrosti da razlikujem to dvoje.“. Valja smiriti um (meditacijom, molitvom, šetnjom, prakticiranjem mindfulnessa… ) i biti sada i ovdje (najčešće su brinemo za nešto iz budućnosti, što se tek treba dogoditi).
Društveni (socijalni) pritisak
Često brinemo o tome što drugi misle o nama., što će drugi reći, kako će reagirati… Ova briga također je univerzalna, gotovo svi ljudi imaju potrebu biti prihvaćeni i shvaćeni. Strah od odbacivanja može u nama izazvati brigu o postignućima, izgledu, ponašanju u poslovnom i privatnom aspektu života.
U želji da ne iznevjerimo očekivanja drugih možemo skliznuti u neautentičnost iznevjeriti sebe (a to može potaknuti nezadovoljstvo sobom, tjeskobu, bolest čak).
Svatko od nas ima pravo biti autentičan, takav kakav je. Onaj tko želi ugoditi svima ide putem koji nikuda ne vodi. Autentični ljudi privlače druge autentične ljude, stvaraju i održavaju kvalitetnije odnose.
Negativna iskustva
Svaki čovjek kroz život doživi neku traumu, teško iskustvo ili neuspjeh. I nitko to ne želi ponoviti. Strah od ponavljanja potiče raznorazne brige. Sva naša iskustva oblikovala su nas, utječu na način na koji doživljavamo svije toko sebe. Važno je da to osvijestimo i da pokušamo proraditi ta iskustva (odlaskom na psihoterapiju, razgovorom s bliskom osobom od povjerenja i integriteta, pisanjem dnevnika, prakticiranjem zahvalnosti ili na neki drugi način). Važno je da dobijemo priliku vidjeti nešto i iz druge perspektive, osvijestiti vlastite obrasce i mehanizme, razvijati pozitivnu sliku o sebi, pronaći načine nošenja sa stresom, s negativnim mislima.
Perfekcionizam
Kada osjećamo da naše autentično ja nije dovoljno dobro možemo razviti perfekcionizam kao zaštitu. No, perfekcionizam donosi stalnu brigu i usamljenost. Greške i propusti prilike su za učenje i napredak, to nisu pokazatelji naše nedostatnosti zbog kojih bismo se trebali izjedati, kriviti, osjećati bolestan strah od neuspjeha i slično. Često težimo savršenstvu zbog drugih, zbog njihova mišljenja o nama. Imati standarde nekada može biti korisno no, težnja savršenstvu vodi ka stalnim osjećajima nedovoljnosti, nezadovoljstva, nemira, brige oko postignuća. Kako to promijeniti? Osvještavanje je prvi korak, a zatim vježba, vježba, vježba… Fokusiranje na napredak, na uloženi trud i zadovoljstvo u izvedbi, umjesto na rezultatu. Dobro može biti dovoljno dobro. Brige su dio života. Važno je da im ne dopustimo da preuzmu kontrolu nad našim životom i naruše njegovu kvalitetu.Teško da možemo potpuno ugasiti perfekcionista u sebi no, možemo ga utišati i razviti u zdraviju inačicu. Svaka naša sjena (pa tako i perfekcionizam) u nekom trenutku našeg života bila nam je korisna i možda će opet biti. Važno je da nam ne narušava kvalitetu života i našu autentičnost.Debbie Ford u svojoj knjizi „Zagrli svoju sjenu: Prihvati svoju mračnu stranu i vratite moć, kreativnost i veličanstvenost“ kaže: „Svaka naša „loša” osobina zapravo je skriveni dar. Ona je dio nas i u nekom nas je periodu života štitila i koristila nam. Samo ako prihvatimo svoj mrak onako kako prihvaćamo svjetlost možemo postati cjeloviti, a samo ako smo cjeloviti možemo doista živjeti. Ono čemu trebamo težiti nije da odbacimo dijelove sebe koje ne volimo, nego da u njima otkrijemo ono pozitivno i da ih zagrlimo s ljubavlju.
Napisala: Antonija Pleša
