Prije izgovorene riječi u nama se javlja misao. Izgovorena riječ postaje djelo. Djela postaju navike, a navika izgrađuju naš karakter i u velikoj mjeri određuju naš životni smjer. Stoga je važno voditi računa o mislima kojima se hranimo i riječima koje izgovaramo. Naše su riječi odraz našeg emocionalnog stanja što često ne opažamo jer ih često izgovaramo nesvjesno, po navici.
Kad bismo obratili pozornost i pokušali vidjeti kako se izražavamo kada smo usamljeni, kako kad smo ljuti, pod stresom ili bolesni, a kako kad smo sretni, zadovoljni, ispunjeni?
Razmislite o tome koliko često pomislite (ili izgovorite) rečenice poput ovih: „Moram ići u školu.“ „Moram učiti.“, „Moram na trening.“, „Moram dobro napisati test.“ i sl. Kako se tada osjećate?
Što bi se dogodilo kad biste umjesto toga rekli: „Želim učiti da dobijem dobru ocjenu iz testa.“ Ili „Pokušat ću dobro napisati test jer želim imati dobru ocjenu iz geografije.“?
Naime, kad pomislimo ili izgovorimo riječi „moram“ ili „trebam“ u nama se stvara osjećaj obaveze i stvara se otpor. Kad umjesto tih riječi upotrijebimo riječi „želim“, „biram“, „hoću“ i slične riječi, osjećamo se značajno drugačije. Te nam riječi daju osjećaj slobode, izbor djelovanja.
Na neslobode i kontrolu posebno smo osjetljivi u adolescenciji.
Pogreška u razmišljanju je i davanje sebi negativnih osobina. Npr. „Ne da mi se učiti, lijena sam.“, „Glup sam i ne mogu to shvatiti.“ i sl. Taj negativan unutarnji govor samo nam odmaže. To je samo opravdanje, izlika kojom lažemo ponajprije sami sebe. Ukoliko se malo iskrenije i dublje zagledamo sami u sebe pronaći ćemo pravi razlog svoj (ne) djelovanja. A kad prestanemo tražiti i koristiti izlike i opravdanja, povećat ćemo šanse za promjene u ponašanju i za djelotvornost.
Treće, prečesto koristimo negativne riječi popu „ne mogu“, „nemam“, „nisam“ i sl. Valja ih zamijeniti pozitivnim alternativama: „mogu“, „hoću“, „želim“, „imam“, „jesam“, „biram“ …
Proširimo li svoj rječnik i počnemo li više i češće koristiti pozitivne, poticajne riječi uvidjet ćemo da imamo više kontrole u svom životu i da lakše rješavamo probleme. Za svaku promjenu treba vremena i ustrajnosti. Zato, polako naprijed, dan po dan, riječ po riječ.
Antonija Pleša
Krugovi, Centar za edukaciju, savjetovanje i humanitarno djelovanje
Photo by Hello I’m Nik 🇬🇧 on Unsplash