Razdoblje adolescencije vrijeme je velikih životnih promjena, kad mlada osoba prolazi kroz razna krizna razdoblja i faze (kriza identiteta, kriza intimnosti, odlučivanja, prilagođavanja i dr.).
Promjene kroz koje prolazi adolescent (traženje vlastite samostalnosti, prilagodba na “novo” tijelo), obično se podudaraju sa krizom srednjih godina vlastitih roditelja, što dodatno otežava ovo razdoblje života. Roditeljima je teško biti roditelj adolescenta, a djetetu/mladoj osobi, dijete adolescent.
Roditelji i djeca udaljavaju se jedni od drugih, ne razumiju se, češće planu svađe, roditelji su očajni, a mladi čovjek ima osjećaj da ga nitko ne razumije.
Prividnu sigurnost i utočište mlada osoba nalazi u komunikaciji s vršnjacima, u osobnom kontaktu ili preko društvenih mreža posredstvom računala ili mobitela.
Ta komunikacija jednostavnija je i neopterećenija od tzv. prave komunikacije, posebno komunikacije s roditeljima.
Adolescentsko doba je vrijeme u kojem se dosta često javljaju poremaćaji mentalnog i psihičkog zdravlja, a jedno od najčešćih poremećaja duševnog zdravlja jest depresija. Depresivno raspoloženje (iako je jedno od razvojnih karakteristika adolescencije), treba shvatiti ozbiljno. Provedena istraživanja pokazuju kako o smrti ili samoubojstvu često razmišlja 9,0% mladih. Podatak o čak dvije trećine samoubojstava počinjenih od strane bolesnika koji boluju od teške depresije govori o ozbiljnosti te bolesti.
Vrlo je važno ne brkati depresiju i prolazno neraspoloženje. Za depresiju je tipično da simptomi u smislu tuge i zabrinutosti traju neprirodno dugo ili su u nesrazmjeru s uzrokom nastanka. Blage depresije, koje se manifestiraju kao česte promjene raspoloženja, prolazna su pojava i odnose se na zdravog adolescenta koji nastoji odrasti, osamostaliti se i odvojiti od roditelja. U ovoj je fazi podrška i razumijevanje roditelja, kao i pravilan stav prema osamostaljivanju i odvajanju kao nužnom i ispravnom životnom koraku u toj dobi, od presudne važnosti.
Ne postoji jedinstveni uzrok depresije. Dio znanstvenog svijeta vjeruje da je za razvoj depresije
ključna kombinacija genetske predispozicije i okolinskih faktora. Simptomi koji upozoravaju na depresiju uključuju: dugotrajnu potištenost, gubljenje interesa za život, značajno sniženo samopouzdanje, gubitak interesa za ono što je osobu nekad usrećivalo i za ono u čemu većina ljudi pronalazi užitak, pad koncentracije, promjene u prehrani, nesanicu, nemiran san, umor i sl.
U borbu protiv depresije mladih trebaju biti uključeni i roditelji i školski liječnik, psiholog, pedagog, socijalni radnik, po potrebi i ostali profili stručnjaka. Također su važni prijatelji i njihova podrška.
Roditeljima posebno upozorenje!
Ne prelaziti olako preko depresivnog ponašanja svog djeteta.
Kad se primijeti takvo ponašanje važno je reagirati na vrijeme i obratiti se za pomoć stručnim osobama.
Članak preuzet s portala Praktičan život (www.prakticanzivot.com)
Photo courtesy of Pixabay
Pridruži se raspravi