Normalna tjelesna temperatura mjerena u usnoj šupljini kreće se između 36,8°C ± 0,4°C. Najniže vrijednosti u većine osoba obično su one mjerene u ranim jutarnjim satima (šest sati ujutro), a najviše vrijednosti su one mjerene poslijepodne (između 16 i 18 sati).
Temperatura koja se mjeri rektalno za 0,4°C veća je nego temperatura mjerena u usnoj šupljini. Pri mjerenju temperature (pod pazuhom) na rezultat mjerenja utječe način i vrijeme držanja toplomjera. Pravilno je toplomjer postaviti na sredinu pazuha i držati 10 minuta kako bi se dobile što točnije vrijednosti tjelesne temperature. To naravno ovisi i o vrsti uređaja odnosno toplomjera kojim mjerimo temperaturu.
Naša tjelesna temperatura ovisi o nizu čimbenika. Neki od tih čimbenika su: životna dob, doba dana, aktivnosti koje prakticiramo, stanje organizma, način mjerenja (pod pazuhom, u ustima, u uhu, rektalno, beskontaktno ili dr.), temperatura okoline. Tjelesna temperatura može biti povišena, normalna ili snižena. Svaku povišenu temperaturu sagledava se i tumači u kontekstu kliničkih simptoma i znakova te temeljem cjelokupne slike o stanju organizma.
ljudskog organizma regulira hipotalamus, središnji dio mozga koji prima signale s površine kože i iz organizma te na temelju toga određuje temperaturu tijela. U normalnim uvjetima ona ne prelazi „normalne“ vrijednosti, no za vrijeme bolesnih stanja situacija se mijenja. Naše tijelo u tim trenucima luči pirogene (aktivne tvari) i temperatura se povisuje. Pirogeni mogu biti egzogeni i/ili endogeni. Egzogeni pirogeni podrijetlom su iz okoliša, dok se endogeni stvaraju u domaćinu (najčešće kao odgovor na infekciju ili upalu).
Budući da na temperaturu našeg tijela utječu razni čimbenici, možemo reći da blago povišena temperatura može biti samo posljedica nekih aktivnosti (npr. vježbanja), doba dana (npr. poslijepodne), vremenskih prilika (visoka vlažnost zraka), tjelesnih stanja (ovulacije kod žena) i dr., ne nužno nekih bolesnih stanja.
Povišena tjelesna temperatura često je popraćena drugim simptomima: zimicom, tresavicom, osjećajem slabosti. Temperaturu se preporuča snižavati stavljanjem obloga (ne alkoholnih!) ili lijekovima (antipireticima). Tjelesnu temperaturu inače nije uputno snižavati dok ne prelazi 38°C.
Prvo valja pokušati fizikalnim (kućnim) metodama kao što su oblozi, tuširanje mlakom vodom, primjerena odjeća, rashlađivanje prostora u kojem boravimo i dr. te, ako ne uspijemo, lijekovima (antipireticima). Od lijekova se najčešće koriste paracetamol (Lupocet, Lekadol, Panadol, itd.) te lijekovi iz skupine nesteroidnih antireumatika (ibuprofen, ketonal, voltaren, diklofenak, naproksen, itd…).
Možemo zaključiti da povišenu tjelesnu temperaturu uvijek trebamo tumačiti u ovisnosti o simptomima i znakovima koji ju prate. Uzroci povišene temperature mogu biti brojni. Najčešći uzrok povišene temperature su respiratorne infekcije uzrokovane virusima, a većina njih prolazi kroz tri do pet dana, neovisno o liječenju. Ukoliko fizikalne metode i lijekovi ne pomažu, i/ili se povišena tjelesna temperatura vraća i/ili je opće stanje loše, valja posjetiti liječnika.
Lorena Bosnar dr. med.
Photos courtesy of Pixabay
