U ovom tekstu pokušat ćemo pojasniti simptome karakteristične za opsesivno-kompulzivni poremećaj i pružiti neke smjernice osobama koje boluju od ovog poremećaja – što mogu učiniti kako bi sebi olakšale.
Što je opsesivno-kompulzivni poremećaj?
Opsesivno-kompulzivni poremećaj (u nastavku teksta OKP) je ozbiljno kliničko stanje koje se može javiti u bilo kojoj dobi, a najčešće se javlja u kasnoj adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi. Karakterizira ga javljanje opsesija, kompulzivnih rituala ili pak oboje. Opsesije imaju četiri ključna obilježja: to su opetovane i perzistentne misli, impulsi ili slike koje su doživljene intruzivnima i uzrokuju veliku anksioznost. One nisu jednostavno pretjerane brige o stvarnim životnim problemima. Osoba ih nastoji ignorirati, potisnuti ili ukloniti nekom drugom misli ili akcijom. Ona prepoznaje da su ove misli proizvod njenog uma1. Primjerice, opsesije mogu uključivati strah od nanošenja štete drugim osobama ili sebi, strah od zaraze, potrebu za simetrijom ili točnosti, seksualne ili religiozne opsesije, strah od neprihvatljivog ponašanja ili činjenja pogreške.
Kompulzije su repetitivna ponašanja (primjerice čišćenje, pranje ruku, provjeravanje, uređivanje, gomilanje) ili mentalni činovi (primjerice repetitivno brojenje, ponavljanje riječi potiho, ruminacije, „poništavanje“ misli drugim mislima)2 za koje pojedinac osjeća da je primoran činiti, javlja se kao reakcija na opsesiju i prema strogim pravilima (primjerice provjeravanje da je prekidač za svjetlo ugašen, paleći ga i gaseći točno deset puta). Kompulzije imaju za cilj prevenciju ili reduciranje tjeskobe ili sprječavanje nekog strašnog događaja. Međutim, one su pretjerane ili nisu realno povezane s onim što namjeravaju spriječiti. Kako bi se dijagnosticirao poremećaj prema DSM-IV, pojedinac mora patiti od opsesija ili kompulzija koje uzrokuju značajnu razinu tjeskobe, dugog su trajanja (više od jednog sata na dan) ili znatno otežavaju normalno funkcioniranje1.
Savjeti za osobe s opsesivno-kompulzivnim poremećajem
Prvi korak je prepoznati okidače, odnosno misli ili situacije koje izazivaju opsesije i kompulzije. Napišite listu okidača koje doživljavate svaki dan i opsesije koje izazivaju. Procijenite intenzitet straha ili anksioznosti koji ste osjećali u svakoj situaciji i potom zapišite kompulzije i mentalne strategije koje ste koristili za ublažavanje anksioznosti. Praćenje okidača može pomoći predviđanju vlastitih kompulzivnih nagona prije nego se jave u svrhu ublažavanja. Primjerice, ako je vaše kompulzivno ponašanje provjeravanje jesu li vrata zaključana, pokušajte zaključati vrata s dodatnom pažnjom prvi put, kreirati jasnu mentalnu sliku i reći sebi; „Vrata su sada zaključana.“ Ukoliko se kasnije javi nagon za provjeravanjem, bit će vam lakše reći: „To je samo opsesivna misao.“
Ponavljanim izlaganjem situacijama koje izazivaju opsesivne misli, možete naučiti oduprijeti se nagonu da izvršite kompulzivne rituale. Ovo je poznato kao izlaganje i prevencija odgovora koja se koristi u psihoterapijskom tretmanu za OKP. Primjerice, osobu koja kompulzivno pere ruke nakon dodirivanja kvake na vratima zamolili bi da ne opere svoje ruke određeni vremenski period. Prolaskom vremena anksioznost bi se postepeno smanjila. Važno je za početak suočavati se sa situacijama koje izazivanju manji intenzitet straha i jednom kada ste sposobni tolerirati anksioznost možete raditi na sljedećem, težem izazovu izlaganja. Koristeći informacije koje ste zapisali tijekom identificiranja vlastitih okidača možete napraviti listu situacija i rangirati ih – od one koja izaziva najmanji strah do one koja izaziva najveći. Prilikom suočavanja sa strahom osjećat ćete nelagodu i anksioznost, ali ovi će osjećaji proći. Svaki put kada se izlažete okidaču, anksioznost bi se trebala smanjivati te ćete s vremenom shvatiti da imate veću kontrolu, a manji strah.
Preispitajte svoje opsesivne misli.
Napišite svoje opsesivne misli. Potom si postavite pitanja: Koji je dokaz da je ova misao istinita/nije istinita? Postoji li pozitivniji, realističniji način gledanja na ovu situaciju? Koja je vjerojatnost da će se ono čega se plašim uistinu dogoditi? Da li mi ova misao pomaže? Što bih rekao prijatelju da ima ovu misao? Kreirajte „vrijeme za brigu“ na način da svaki dan odaberete jedan ili dva 10-minutna „perioda za brigu“ koji ćete posvetiti preispitivanju tih misli. Na kraju perioda za brigu, uzmite nekoliko umirujućih udaha i izdaha, dopustite opsesivnim mislima da dođu i odu i vratite se svojim svakodnevnim aktivnostima. Kada vam opsesivne misli dođu tijekom dana, zapišite ih i „odgodite“ za vaš period za brigu.
Prakticirajte tehnike za relaksaciju
Meditacija, duboko disanje, joga i druge relaksacijske tehnike mogu vam pomoći sniziti opću razinu stresa i anksioznosti i pomoći vam u upravljanju vaših ponašanja.
Potražite podršku
Ostanite povezani sa svojom obitelji i prijateljima. Sam razgovor o vašim brigama s osobom koja pokazuje razumijevanje, može ih učiniti manje prijetećima.
Pridružite se OKP grupi za podršku
To će vam omogućiti da razumijete da niste sami u suočavanju s OKP-om, da dijelite vlastita iskustva i učite od drugih koji se suočavaju s istim problemima3.
Ukoliko primjećujete da su kod vas prisutni neki od prethodno navedenih simptoma OKP-a, potražite profesionalnu pomoć. Učinkoviti tretman za OKP je kognitivno-bihevioralna terapija. Savjeti i podrška stručnjaka tijekom psihoterapijskog tretmana mogu vam pomoći da razvijete učinkovite načine reakcija na opsesivne misli, bez pribjegavanja kompulzivnom ponašanju.
Napisala: Tanja Stokanović
Literatura
1 Abromowitz, J. S., Taylor, S. i McKay, D. (2009). Obsessive-compulsive disorder. Lancet, 374, 491-499.
2 Heyman, I., Mataix-Cols, D. i Fineberg, N. A. (2006). Obsessive-compulsive disorder. BMJ, 333, 424–429.
3 Smith, M., Robinson, L. i Segal, J. (2020). Obsessive-Compulsive Disorder. Preuzeto 16. veljače, 2021, sa https://www.helpguide.org/articles/anxiety/obssessive-compulsive-disorder-ocd.htm
Photo courtesy of Pixabay
Pridruži se raspravi