Antibiotici su lijekovi koji se primjenjuju za liječenje bolesti (infekcija) uzrokovanih mikroorganizmima iz skupine bakterija. Posljednjih godina jako je aktualna tema o sve učestalijoj rezistenciji (otpornosti) bakterija na antibiotike. Uzrok tomu je nepotrebno i prečesto propisivanje antibiotika bez jasne medicinske osnove. Stoga postoji velika potreba za konstantnim razvijanjem novih antibiotika.
Antibiotici se mogu klasificirati na više načina. Jedna klasifikacija temelji se na njihovoj jakosti. Baktericidni antibiotici ubijaju bakterije, dok bakteriostatski sprječavaju umnažanje bakterija i tako omogućavaju našem organizmu da savlada i eliminira postojeće odnosno preostale bakterije.
Pri propisivanju određene vrste antibiotika liječnik uzima u obzir više parametara: procjenjuje o kojoj bakteriji bi se moglo raditi (na temelju lokacije infekcije, simptoma), nalaz mikrobiološke obrade (brisevi, urinokultura), laboratorijski nalazi, itd. Budući da za rezultate mikrobioloških i laboratorijskih pretraga treba određeno vrijeme (sati, dan ili više), liječnik često donosi odluku na temelju vlastite procjene, odnosno na temelju iskustva i znanja/stručnosti.
Mikrobiološkom dijagnostikom određuje se vrsta bakterije, a antibiogramom se procjenjuje osjetljivost te bakterije na antibiotike dostupne na tržištu u danom trenutku. No, u nekim slučajevima čak ni to nije garancija uspješnosti određene antibiotske terapije. Osjetljivost u laboratorijskom okolišu nije ista kao ona u inficirane osobe. Učinkovitost liječenja određenim antibiotikom ovisi o nizu faktora, između ostaloga i o tome kako se lijek apsorbira u krvotok, koja količina lijeka dopire u različite tjelesne tekućine i kako ga brzo tijelo uklanja.
Osim prethodno navedenih parametara, pri propisivanju određenih antibiotika liječnik nerijetko mora uzeti u obzir i sljedeće: dostupnost lijeka, cijenu lijeka, moguće nuspojave lijeka, mogućnost pojave određenih alergijskih reakcija, dob pacijenta, drugi komorbiditeti (druge kronične bolesti) u pacijenta, itd.
Što je važno znati o antibioticima?
- akutne infekcije gornjeg respiratornog sustava u više od 50% slučajeva virusnog su podrijetla (u kojem slučaju je primjena antimikrobnih lijekova/antibiotika nepotrebna i štetna),
- treba ih uzimati u točno određeno vrijeme/u određenom vremenskom razmaku (npr. svakih osam sati), u propisanoj dozi, određen broj dana,
- kad se antibiotik iz nekog razloga ne popije na vrijeme, valja ga uzeti što je prije moguće,
- ne uzima se dvostruka doza za nadoknađivanje doze koju smo zaboravili popiti,
- svako preskakanje doze ili produljivanje vremena uzimanja pridonosi povećanju rezistencije,
- uzima se isključivo po preporuci liječnika, prema propisanom liječničkom receptu (isti je potrebno podići i početi uzimati u roku tri dana),
- ne smiju se uzimati antibiotici iz „kućnih zaliha lijekova”,
- antibiotik u obliku suspenzije (sirupa), razrijeđen, najčešće vrijedi sedam dana (od datuma otapanja) i čuva se u hladnjaku (na temperaturi od 2°C do 8°C).
Otpornost mikroorganizama na antibiotike izrazito je velik problem. Svakim provođenjem terapije, bakterija „uči“ i stvara nove mehanizme obrane, dovodeći do određenog oblika otpornosti i time umanjujući učinak antibiotika. Stoga je iznimno važno racionalno propisivanje antibiotske terapije. Pri tome se liječnici služe smjernicama baziranim na brojnim medicinskim istraživanjima, ali i vlastitim iskustvom. Važno je napomenuti da se ne moraju sve bakterijske infekcije liječiti antibioticima. Kod blažih infekcija, naš se imunitet može sam izboriti za ozdravljenje.
Od velike je važnosti razumijevanje pacijenata i odgovorno pristupanje prema vlastitom liječenju. To podrazumijeva pridržavanje liječničkih i ljekarničkih uputa i prihvaćanje vlastitog udjela i preuzimanja odgovornosti u cilju ozdravljenja (prakticiranje zdravih životnih izbora kao što su zdrava i uravnotežena prehrana, tjelovježba/dovoljno kretanja, upravljanje stresom, nepušenje, razumno pijenje alkoholnih pića i sl.).
Lorena Bosnar dr.med.
Photos courtesy of Pixabay
Pridruži se raspravi