Tekst posvećen ponajviše predahu, osobnom rastu, uživanju u malim stvarima i samom putovanju kroz život…
Iako je svaka godina takva, prošla godina je bila dosta izazovna i posebna godina. Kako za mene, tako i za sve nas. Uz sve nedaće koje je donijela, koliko god me dotukla, umorila i udaljila od sebe u jednom trenutku… Također me promijenila, nadopunila i ostavila na kraju s osjećajem olakšanja. Shvatila sam da sam da je ponekad u redu ne biti u redu. Shvatila sam da sam točno gdje trebam biti, te da je ono što već jesam dovoljno, sasvim u redu i prihvatljivo.
Napredovanje, osobni rast i rad na sebi u svim poljima u životu je bitan, ali u jednakoj mjeri je bitno uzeti predah, odmaknuti se, biti prisutan u trenutku i zadovoljan s onim što već jesi. To apsolutno svi znaju, ali većinom zaboravljaju, zanemare ili nisu svjesni koliko je bitno.
Ovo pišem da se podsjetim s vremena na vrijeme da sam u redu i na pravom putu. Odlučila sam da je moje putovanje sada moje odredište. Odlučila sam biti više dostupna, osjećajna i ranjiva. Pustiti ljude da upoznaju pravu mene, a ne moju masku koju predugo nosim. Odlučila sam spustiti zidove koje sam kao mlada od temelja izgradila. Odlučila sam biti okružena pozitivnim, iskrenim i dobronamjernim ljudima. Prestati se dokazivati i pravdati zbog svoje osobnosti i donesenih odluka. Odlučila sam zanemariti osobe kojima sam dopustila da crpe sve pozitivno iz mene, umanjuju moju vrijednost i ono što jesam. Udaljiti se od osoba koje tvrde da je sve crno-bijelo, jer ono što ja vidim je bogatstvo, obilje i šarenilo boja…
Zastala sam, uzela predah, pogledala oko sebe, divila se pogledu i polako krenula dalje..
Mia Miloš
Photos courtesy of Pixabay
Pridruži se raspravi