“Bit ću uzor kakav mi je bio potreban”
Claire Wineland svoj je život započela 10. travnja 1997. u SAD-u, a znatno ga je obilježila njezina dijagnoza – cistična fibroza, nasljedna bolest egzokrinih žlijezda koja pogađa ponajprije probavni i dišni sustav. Radi se o neizlječivoj bolesti koja se postepeno pogoršava te dovodi do invalidnosti i u konačnici, smrti. Još je više Clairein život obilježila snaga njezina duha i zarazna vedrina, izražena sposobnost dubokog promišljanja o životu, duhovitost i proaktivnost. Uz sve to, jednostavnost i običnost jedne mlade djevojke s kojom se, usprkos svemu, lako poistovjetiti. Na YouTubeu nalazi se dokumentarac o njezinom životu u kojem glavnu riječ vodi upravo ona. Tako „iz prve ruke” možemo čuti što to znači biti slab i snažan u istom trenutku. Claireina inspirativna priroda i umijeće izražavanja kojim vješto prenosi svoje misli snažan su podsjetnik da sami možemo postati uzor koji želimo vidjeti u svijetu, a istovremeno biti „neuljepšano” svoji.
Clairein život sastojao se od dugih dnevnih tretmana liječenja. Provela je četvrtinu života u bolnici te doživjela 35 operacija. Jednom je prilikom rekla da se zbog toga osjetila kao stroj sa samo jednom funkcijom – briga za sebe i održavanje na životu. Osjetila se odvojenom od svijeta jer joj se činilo da mu ne može doprinijeti. Izgleda da je Claire upravo detektirajući svoje neugodne osjećaje shvatila što želi činiti u životu – biti dio svijeta, odgovarati na njegove potrebe i učiniti nešto za njega. Da je upravo to bio njezin cilj, postaje posve jasno kada se upoznamo s njezinim postignućima – do svoje 21. godine postala je autorica, motivacijski govornik, kreatorica YouTube videa i osnivačica „Claire’s Place” zaklade koja pomaže djeci s cističnom fibrozom i njihovim obiteljima.
To ne bi bilo moguće da se u potpunosti poistovjetila sa slikom o bolesnim ljudima koja joj je prethodno bila predstavljena. Primijetila je da nema uzor u medijima te da bolesne ljude viđa samo na reklamama kako mole za pomoć. Smatrala je to izrazito dehumanizirajućim jer je čvrsto vjerovala da ljudi s kroničnim bolestima u sebi nose ogromni potencijal, mnogo veći od lica s reklama kojima je svrha pobuditi sažaljenje kod gledatelja. Pitala se kakav je to život i što se time poručuje bolesnim osobama. Uspjela se oduprijeti toj slici koju je opažala i svojim životom posvjedočiti drugačije. Željela je mijenjati diskurs o osobama koje pate od kroničnih bolesti: „Istina je da ljudi koji su bolesni i koji pate imaju nešto predivno za dati svijetu. Za mene je jako važno vidjeti kako napreduju i žive punim plućima.” Smatrala je da oni ispunjenim životom, unatoč poteškoćama, poručuju djeci u sličnoj situaciji da ne moraju biti sažaljevana već da je ispred njih prekrasan život. Sjećajući se svog djetinjstva komentira: „Ako se sedmogodišnjakinja uči da nema što dati svijetu zato što je bolesna i ako se sažaljevaju ljudi koji su bolesni, oduzima im se njihova moć.”
Claire svojim životom želi poručiti ljudima s kroničnim bolestima da ne moraju čekati dan kada će ozdraviti da bi počeli živjeti. Došla je do vrijedne spoznaje: „Mogu biti upravo ono što jesam u određenom trenutku, sa svim svojim greškama, neuspjesima, boli i komplikacijama. Mogu biti bolesna osoba i svejedno imati nešto za podijeliti, imati život vrijedan življenja.” S ovim riječima lako se poistovjetiti bez obzira na naše zdravstveno stanje. Često se trudimo biti toliko bolji od onoga što jednostavno jesmo, možda i potiskujemo sve ono što nam se čini udaljeno od idealne slike o sebi koja želimo biti. Ponekad, želeći promjenu i slijedeći prirodnu potrebu za usavršavanjem, zapostavljamo ono što zaista jesmo u određenom trenutku. Clairein nas primjer može inspirirati da u svakom trenutku pronađemo ljepotu, pa i ako je taj trenutak u kojem smo sada težak, uprljan i zamršen; te ga prihvatimo sa svom svojom hrabrosti i znanjem da živimo život vrijedan življenja.
Piše: Lucija Šupe
Photo courtesy of Pixabay
Pridruži se raspravi