Pred nama je još jedan test koji ćemo, vjerujem, uspješno položiti.
Govori se o drugoj fazi pandemije covid-19, o povratku krize, o tome da je zapravo riječ o prvoj fazi… Prosječnim građanima to zapravo i nije važno. Važno je znati da COVID-19 nije nestao. Još uvijek je prisutan i prijeteći, bez obzira na to što je situacija u našoj zemlji jedno vrijeme bila prilično zadovoljavajuća i što je širenje virusa u dobroj mjeri donekle bilo pod kontrolom.
I struka i mediji slali su poruke da se i dalje treba pridržavati mjera kao što je fizička distanca, redovito i temeljito pranje ruku, dezinficiranje prostora, izbjegavanje većih okupljanja i dr. Nažalost, slike, poglavito one iz trgovačkih centara i kafića, nisu bile u skladu s preporukama.
Znanstvenik i direktor Instituta za biokemiju u Frankfurtu Ivan Đikić poručuje: „”Pandemija je još uvijek ozbiljna globalna kriza, ne smijemo se opuštati. Trebamo pokrenuti gospodarstvo, obrazovanje, ali na pametan način… I onda ćemo spriječiti nepredviđeni i nekontrolirani drugi val. Većina znanstvenika predviđa drugi val. Moramo kao svijet biti i dalje oprezni.“
Ivan Đikić ne smatra da je opuštanje samo po sebi pogrešan pristup, nego da je više riječ o nerazumijevanju prirodnog ciklusa virusa. „Dokle god je virus oko nas, imamo identičnu opasnost kao u ožujku i travnju, pitanje je koliko smo kao društvo spremni da izoliramo virus u sredinama i ne dopuštamo prenošenje s jedne osobe na drugu“, rekao je Đikić.
Kako su mjere popuštale, među građane se polako vraćao ozbiljno narušen osjećaj sigurnosti (u Zagrebu dodatno poljuljan potresom). U našim se glavama ponovno roje pitanja, naviru strahovi, nagađamo… Slike iz ostatka svijeta nisu obećavajuće.
Nema razloga za paniku. Pandemija COVID-19 više ne predstavlja nešto nepoznato (nepoznato pojačava osjećaj straha i nesigurnosti). Kroz to smo već prošli i danas smo spremniji nego smo bili prije nekoliko mjeseci. Bliže smo pronalasku lijeka, bolje smo informirani, znamo kako se treba ponašati, sustav je pripremljen i unaprijeđen.
Velika je odgovornost na ljudima koji vode državu, stručnjacima, medijima i, možda najveća, na nama – pojedincima. Nema tog sustava koji može nadomjestiti nečiji osjećaj osobne odgovornosti, savjesti, osjećaj za druge, spremnost za pomaganje, strpljivost i sl.
Pokazali smo da znamo biti odgovorni i da znamo biti tu jedni za druge. Pred nama je još jedan test koji ćemo, vjerujem, uspješno položiti.
Antonija Pleša
Krugovi, Centar za edukaciju, savjetovanje i humanitarno djelovanje
Photos courtesy od Pixabay
