Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije mentalno se zdravlje je „stanje u kojem osoba ostvaruje svoje sposobnosti, može se nositi sa stresom svakodnevnog života, raditi produktivno i plodno i pridonositi.“.
Budući da mentalno zdravlje značajno utječe na brojne druge aspekte života važno je svakodnevno voditi brigu o njemu. Problemi vezani uz mentalno zdravlje češći su uzrok obolijevanja i preranog umiranja nego tjelesne bolesti. Npr. procjenjuje se da će depresija kroz idućih deset godina biti drugi, a do 2030. godine prvi vodeći uzrok globalnog opterećenja bolestima. Zabrinjava i činjenica da je među mladima sve više onih s emocionalnim teškoćama.
Riječ je o osjećaju mladog čovjeka u odnosu na samog sebe i u odnosu na svoje okruženje. Kako vidim sebe? Kako se prihvaćam? Jesam li zadovoljan/na sobom? Kako vidim sebe u odnosu na obitelj? U odnosu na svoje vršnjake? Kako se doživljavam u školskom okruženju? Jesam li prihvaćen/a od drugih? Imam li prijatelja? Kako stojim s učenjem? Kako sa zahtjevima okoline?
Doba adolescencije obilježeno je mnogim izazovima što zna rezultirati pojavom emocionalnih poteškoća. Škola i svakodnevni školski zahtjevi često se navode kao najčešći i najvažniji izvor stresa kod adolescenata. Način suočavanja sa školskim stresom utječe na ponašanje, zdravlje i ukupni razvoj u adolescentskoj dobi.
U situacijama koje zahtijevaju više napora češće su i intenzivnije stresne reakcije koje se mogu očitovati na tjelesnom i psihološkom planu. Tjelesne manifestacije stresa odnose se na pojačanu mišićnu napetost, pojačano znojenje, glavobolje, trbobolje, pretjerani umor, probleme s disanjem, probleme sa spavanjem i sl.
Psihološke stresne reakcije manifestiraju se u ponašajnom (npr. sukobljavanje s vršnjacima, nastavnicima, roditeljima, izostajanje s nastave, loš uspjeh), emocionalnom (strah od ispitivanja, osjećaj neprihvaćenosti, osamljenost, osjećaj preplavljenosti, nestrpljivost, razdražljivost i sl.) i kognitivnom (teškoće s koncentracijom i pažnjom) funkcioniranju.
Tranzicija u srednju školu u našoj je zemlji prilično zahtjevna. Nije rijetkost da učenici iz osnovnih škola, zbog mogućnosti upisa u željene srednje škole, dolaze s nerealno visokim ocjenama. Sukobljavanje realnih mogućnosti učenika i njegovih/njezinih očekivanja od samoga sebe, roditelja i nastavnika povećava stres kod mladog čovjeka.
Najčešće prisutne teškoće upućuju na emocionalne i somatske simptome bliske anksioznosti (napetost, uznemirenost, ubrzano lupanje srca, kožne promjene, glavobolje), ali i depresivnosti (tuga/nesreća, manjak energije i umor).
Somatski simptomi često su prvi znaci koji okolinu upozoravaju da kod učenika postoji neki emocionalni problem. Tijekom prilagodbe učenike u najvećoj mjeri brine zahtjevnost gradiva, kriteriji ocjenjivanja, česti ispiti znanja. Zabrinutost je izraženija kod djevojaka i mladića, učenika gimnazijskih programa.
U razdoblju prilagodbe više se susrećemo s emocionalnim negoli psihosomatskim teškoćama. Jedan manji broj učenika doživljava intenzivnije teškoće koje zahtijevaju više pažnje odgojno-obrazovnih djelatnika i roditelja. Važno je što ranije detektirati učenike s izraženijim teškoćama kako bi pravovremeno dobili prikladnu podršku.
Nastavnike i roditelje, ali i same učenike, potrebno je senzibilizirati za probleme prilagodbe te im ponuditi smjernice za kvalitetniju podršku i nošenje s tim problemima.
Kod učenika je potrebno razvijati vještine učenja koje će im olakšati savladavanje školsko gradivo (koje u srednjoj školi biva značajno obimnije i zahtjevnije nego u osnovnoj), jačati socijalne vještine, pokazati brigu za mladog čovjeka, njegovu osobnost i za sva postignuća, ne isključivo ona akademska.
Što možemo napraviti sami?
- preispitati vlastite stavove i navike i vidjeti što je to nam pomaže/odmaže,
- osvijestiti svoje snage, sposobnosti, želje i sklonosti,
- osvijestiti svakodnevne misli i osjećaje,
- osvijestiti što nam izaziva stres,
- odabrati najbolji način suočavanja/reagiranja,
- prepoznati i prihvatiti kako svoje vrline tako i slabosti,
- graditi svoje samopouzdanje,
- usvajati nova znanja i vještine (to značajno pridonosi samopouzdanju),
- imati vrijeme za sebe, za ono što volimo raditi (glazbu, čitanje, šetnju, sport ili dr.),
- baviti se umjerenom tjelesnom aktivnošću (dokazano umanjuje osjećaj anksioznosti, depresiju, loše raspoloženje, stres),
- njegovati podržavajuće, bliske odnose s obitelji i drugim ljudima,
- upoznavati nove ljude i stvarati dobre odnose,
- uključiti se u lokalnu zajednicu, dobrovoljni rad, volontiranje i slične aktivnosti jer one daju osjećaj korisnosti i smisla, povećavaju osjećaj zadovoljstva i jačaju samopoštovanje.
Antonija Pleša
Krugovi, Centar za edukaciju, savjetovanje i humanitarno djelovanje
Photos courtesy of Pixabay
