Život nakon transplantacije organa
Kad biste postavili ljudima pitanje što je točno transplantacija organa, kako uopće dolazi do potrebe za jednom tako invazivnom operacijom i tko su ljudi koje zapadne takva sudbina, vjerujem da bi mnogim ljudima (izuzev zdravstvenim radnicima i ljudima koji su to sami prošli i njihovi bližnji) odgovori bili slični. Većini bi to bio apstraktan pojam, bauk, nešto što je potrebno samo jako starim i/ili jako bolesnim ljudima. To bi bilo nešto što se događa drugima. Neki bi se čak i zgrozili činjenicom da „netko ima tuđi organ“.
Koliko god da je danas transplantacija organa čest operativan zahvat, sve uspješniji, s puno objavljenih studija i smjernica te sve prilagođenijom terapijom oporavka, i dalje nas malo shvaća kompleksnost samog procesa i s anatomske i s psihološke strane. Ni ja nisam shvaćala, sve dok nisam dobila vijest da je meni bliskoj osobi radi preživljavanja hitno potreban novi organ.
Radilo se o osobi srednje životne dobi kojoj su godinama bili povišeni određeni krvni parametri. Ništa strašno pa nitko nije dizao oko toga paniku. Propisana je dijeta i život je išao dalje. No, tijelo trpi sve dok se u jednom trenu ne umori i odustane. Do pogoršanja je došlo tek nakon dužeg vremena od inicijalno postavljene dijagnoze, naglo, i rezultiralo je hospitalizacijom. Nakon toga je slijedilo nekoliko mjeseci pokušavanja vraćanja tijela u ravnotežu. Liječnici su se uistinu trudili, ali to je bio samo pokušaj odgađanja neminovnog. Organ je propadao. Nije više htio obavljati svoju funkciju. Time kao da je domino kockica pala i pokrenula lančanu reakciju u cijelom tijelu. Jedina opcija da se spasi život bila je zamijeniti organ novim.
Iako bi čovjek pomislio da je to najteža činjenica koju mora probaviti, strašno bi se prevario. Jer tek tada dolazi težak put, pun iščekivanja. Pacijent postaje broj na transplantacijskoj listi i, ovisno o težini bolesti, pomiče se naprijed ili nazad. Zajedno sa svima drugima koji su na toj listi i koji se bore za život, za organ koji im je jedina nada.
Kad pak dođete na vrh liste, pomislili biste – mogu odahnuti, spašen sam. No tada prolazite agoniju čekanja na organ i provjere kompatibilnosti. Neki ljudi i po više puta osjete nadu, no testovi kompatibilnosti je rasprše. A kad pak dođe taj dan, kad je nađen savršen organ, čovjek podliježe iznimno kompliciranoj operaciji, nakon koje ga čeka duži oporavak i strepnja hoće li tijelo prihvatiti novi organ. Suočavate se sa činjenicom da u vama postoji nešto strano, nečiji organ koji je tu stoga što je njegov prvobitni vlasnik umro. Dok se nosite s posljedicama operacije i nuspojavama jakih lijekova, borite se i s jako puno strahova i konflikata unutar samih sebe. Brinete se oko i najmanje prehlade, jer zbog lijekova koje uzimate svaka infekcija potencijalno je opasna. Svaka pogrešno konzumirana namirnica može prouzrokovati probleme. Svako malo idete na kontrole kako bi liječnici pratili kako tijelo prihvaća svog novog stanara.
U cijeloj toj situaciji neizmjerno je bitna podrška liječnika i bližnjih kako bi čovjek lakše podnio prilagodbu. Važno je pridržavati se liječničkih uputa, a poželjno i povezati se s drugim ljudima koje je zadesila ista sudbina kao i s udrugama bolesnika. Iako je svačije iskustvo individualno, lakše se nositi s novim životom znajući da niste sami i da postoje ljudi koji su prošli nešto slično i da godinama nakon transplantacije normalno funkcioniraju. Nisu sve priče sa sretnim svršetkom, sli i takve mogu pomoći, jer ćete postati informiraniji i osvješteniji o mogućim komplikacijama i svojim ih postupanjem preduhitriti i prevenirati.
Oslonite se na druge kada je teško, ne trebate sve prolaziti sami. Pitajte sve što vam nije jasno, jer u moru informacija i dezinformacija lako se pogubiti. Pridržavajte se uputa po pitanju prehrane i tjelovježbe odnosno kretanja. Da bi novi organ funkcionirao potreban mu je sva naša podrška – usvajanje novih, zdravijih životnih izbora i njihovo svakodnevno prakticiranje. Ne mijenjate se samo u pogledu drugačije prehrane ili promjene stila života. I vaša se okolina i obitelj mijenja se i prilagođava. No najviše se vremenom mijenjate vi – jer shvaćate da ste dobili novu priliku. Sve teške etape ovog puta dat će vam nadljudsku snagu i gledat ćete život drugačijim očima.
Moja osoba s početka priče sad živi život kao nikada prije, neopterećeno i zahvalno na svakom danu. Meni je neprepoznatljiva. Vidim da crpi životnu energiju iz činjenice da je preživjela jako težak životni period. Iako zna da neke stvari više nikad neće biti iste, optimistično gleda prema naprijed. Svake godine slavi dva rođendana. Smatra da se dva puta rodila, prvi put prije 50 godina, drugi put na dan kad joj je transplantacija podarila priliku za život, novi život.
Tekst napisala: Marina Olovec
26. svibnja obilježavamo Nacionalni dan donora i presađivanja organa i tkiva. To je prilika da osvijestimo važnost transplatacije u spašavanju mnogih života i zahvalimo se svim zdravstvenim djelatnicima na njihovom angažmanu i entuzijazmu kao i obiteljima umrlih koje su svojim pristankom za donaciju organa u najtežim trenucima odlučile spasiti nečiji život. U našoj se zemlji uspješno presađuju gotovo svi organi.
Svaka osoba može još za za života donijeti odluku da pokloni svoje organe nakon smrti i na taj način izraziti visoku društvenu odgovornost, solidarnost i dobročinstvo.
Photo courtesy of Pixabay
