Kako se nositi s tim?
je intenzivan i neugodan osjećaj koji nastaje uslijed opažanja ili očekivanja stvarne ili opasnosti ili prijetnje. To je prirodna, našom genetikom određena reakcija. Riječ je o jednoj od primarnih emocija (kao što su to i sreća, tuga, iznenađenje, ljutnja i gađenje), njeno izražavanje nije naučeno i gotovo se u svim kulturama izražava na sličan ili isti način.
Strah ima svoju funkciju. Potiče nas na obranu od onoga što u nama izaziva strah, podiže našu spremnost i pozornost prema onome što ga izaziva. Postoji cijeli raspon intenziteta osjećaja straha, a pretjerani strah i panika spadaju u one koje valja nastojati izbjeći jer nisu korisni. Dapače, vrlo su iscrpljujući i najčešće dovode do pogrešnih odluka i nepromišljenih ponašanja.
Pojava novog korona virusa u mnogima od nas izazvala je strah, kod mnogih i vrlo jakog intenziteta (paniku). Kako strah ne bi upravljao nama (što nije poželjno) morali bismo mi naučiti upravljati njime.
Od pomoći je svjesnost o tome da se svakodnevno koristimo tzv. „mentalnim prečicama“ pa tako prije zapamtimo one informacije koje su ključne za preživljavanje, dok neke druge preskačemo. U tom procesu veću pažnju pridajemo informacijama npr. o broju oboljelih, broju umrlih, širenju virusa i sl., a zanemarujemo one o broju osoba koje imaju lakše simptome, broju ozdravljenih osoba, mjerama koje su se pokazale dobrima i sl. Kad gledamo ili slušamo vijesti važno je da smo toga svjesni i da svoju pažnju nastojimo usmjeriti i na pozitivne informacije.
Također, naša je sklonost u procjenjivanju opasnosti različita i u velikoj ovisnosti o tome je li riječ o nečem novom i nepoznatom. Nove, nepoznate prijetnje skloni smo precjenjivati u odnosu na one moje su nam poznate od prije. Što manje znamo o određenoj prijetnji naš je strah u odnosu na nju veći. U strahu su oči velike, kaže jedna narodna poslovica. To znači da u strahu vidimo i ono čega realno nema što utječe na naše ponašanje. Postajemo nerazumni, impulzivni, hvata nas panika, stvaramo razne pretpostavke, razina samokontrole vrlo nam je niska(ili je nema)…
Kako bismo ovladali strahom, u ovom slučaju od korona virusa preporučamo:
- kontinuirano pratiti provjerene i vjerodostojne izvore informacija (ne pretjerivati, ne činiti to stalno),
- osvijestiti svoju stvarnu izloženost riziku (razgovarati o tome s osobom koja je po prirodi racionalna i staložena ili s nekom stručnom osobom ako smo u prilici) jer na taj način smanjujemo mogućnost doživljavanja rizika na nesvjesnoj i instinktivnoj razini i povećavamo mogućnost racionalnijeg i konstruktivnijeg pristupa i reakcije prema mogućoj opasnosti, riziku, izloženosti ili sl.,
- osvijestiti svoje osjećaje i podijeliti ih s nekim, svi osjećaji su legatimni i imaju neku svoju svrhu,
- razmisliti „što ja mogu učiniti u ovoj situaciji“, kojim to ponašanjima i mjerama opreza mogu doprinijeti smanjenju rizika, zaštititi sebe i svoje bližnje, ponijeti se odgovorno prema sebi i prema drugima,
- sve navedene odluke donositi na temelju provjerenih i vjerodostojnih informacija (iz službenih izvora, od strane stručnih osoba, nikako na temelju glasina puštenih preko društvenih mreža i sl. ),
- izbjegavati druženje i razgovor s osobama koje su sklone negativizmu, panici, kukanju i sličnim ponašanjima,
- ne osuđivati, prosuđivati, pretpostavljati…
- biti podržavajuć, čovječan i solidaran,
- poticati odgovorno ponašanje (prvenstveno vlastitim primjerom),
- biti strpljiv (jer strpljen-spašen);
Za sve nas ovo je nov i nepoznat teritorij. Sasvim je normalno da se ne snalazimo.
Antonija Pleša
Photos courtesy of Pixabay
Pridruži se raspravi