Čovjek može biti ovisan o gotovo svemu. Novo doba donosi nove ovisnosti. Među najčešćima su, uz one „klasične“ (o alkoholu, opojnim drogama i dr.), ovisnost o internetu, o mobitelu, o društvenim mrežama, online kupnji, ovisnost o online kockanju, ovisnost o novim informacijama, ovisnost o cyberseksu te ovisnost o online igrama.
Ova potonja, ovisnost o videoigrama službeno još uvijek nije klasificiran psihijatrijski poremećaj, najčešće se vodi kao podvrsta ovisnosti o internetu. Problematika ovisnosti o video igrama još uvijek ne zauzima prostor interesa javnosti koji zaslužuje svojom ozbiljnošću i raširenošću.
Gotovo 80% europskog stanovništva aktivno koristi internet u različite svrhe. Digitalna tehnologija prisutna je u gotovo svakom domaćinstvu. Posebno zabrinjavajuća je činjenica da sve mlađa populacija svakodnevno višesatno koristi tu tehnologiju, najmanje u edukativne, najviše u zabavne, društvene svrhe.
Video igra odvija se putem interneta, u stvarnom vremenu, u njoj mogu sudjelovati dva ili više igrača koji mogu biti fizički dislocirani (svako iz svog doma, sa svog računala), komuniciraju online (chatom). Postoje brojna natjecanja, natjecateljske lige, internetske stranice s aktualnostima iz svijeta video igara, rang liste igrača, forumi i chatovi za razmjenu iskustava. Sve to na neke osobe djeluje toliko privlačno da povremeno opuštanje uz igru postaje „must be“ za igrača koji gubi pojam o vremenu, zanemaruje svakodnevne obaveze, zapostavlja odnose izvan onih s drugim igračima, zatomljuje fiziološke potrebe (žeđi, gladi, potrebu za mokrenjem i dr.), osjeća se dobro samo dok je „u igri“. Uključenost u spomenute aktivnosti kod igrača aktivira navalu adrenalina, istovremeno smanjuje aktivnost područja mozga koja su odgovorna za kontrolu i racionalno odlučivanje.
Zašto igramo igrice? Sama igra nije problem sve dok je riječ o aktivnosti koju možemo kontrolirati. No, kako je rijetko riječ samo o opuštanju, a češće o bijegu od problema, lako se prelazi granica prihvatljivosti i kontrole. Igra opušta, ali i omogućava igraču stvaranje paralelnog svijeta i slike o sebi. Posebno će se u njima ugodno osjećati anksiozne, osobe sklone depresiji, one s niskim samopoštovanjem, nedovoljnom emocionalnom i socijalnom podrškom.
Nažalost, postojeći problemi igranjem igrica se ne rješavaju, već izbjegavanjem rješavanja (preuzimanjem odgovornosti za svoj život i probleme) – povećavaju.
Umjesto da se druži i bavi raznim aktivnostima (šetnja, sport, rekreacija i sl.), osoba se zatvara u prostor i u zasebni svijet u kojem živi virtualno. Osoba ovisna o igranju video igara gubi osjećaj za stvarnost i ljude oko sebe, u realnim odnosima sklonija je naglim i intenzivnim promjenama raspoloženja, sukobima, zanemarivanju prijatelja i obitelji i društvenoj izolaciji i usamljenosti, konstantnom umoru (neispavanosti), impulzivnom ponašanju, depresiji, tjeskobi, zanemarivanju svakodnevnih obaveza, apstinencijskom sindromu.
Ukoliko ste se pronašli u ovom tekstu ili ste pronašli nekoga koga poznajete (prijatelja, člana obitelji, partnera/icu, blisku osobu ili sl.) potražite stručnu pomoć ili osobu potaknite da potraži istu, u cilju prevencije pogoršanja i težih posljedica.
Antonija Pleša
Krugovi, Centar za edukaciju, savjetovanje i humanitarno djelovanje
