Zdrave navike koje dovode do zdravlja
Naš svakodnevni život trebao bi biti održivog ritma, s adekvatnim omjerom odmora i aktivnosti uz adekvatnu prehranu. Ritam života često izlazi iz ovih okvira stoga je potrebno raditi na održavanju balansa kako bismo očuvali svoje zdravlje.
Neadekvatan oporavak dovodi do kronične preopterećenosti samo nekih struktura, što nas čini podložnima ozljedama ali i raznim bolnim stanjima uzrokovanih lošom posturom i kompenzacijama zbog preopterećenja. Najčešće posljedice jesu lumbalni sindrom – bolovi, trnjenje, žarenje u lumbosakralnom dijelu kralježnice koje se može širiti niz nogu i cervikalni odnosno cervikobrahijalni sindrom, odnosno bolovi i trnjenje u vratu i cervikalnoj kralježnici koje se može širiti od lopatice u vrat i niz ruku, ponekad sve do prstiju.
Pojava lumbalnog ili cervikalnog sindroma ukazuje na to da trenutne navike i režim aktivnosti, prehrane i odmora uzrokuju preopterećenje te se moraju poduzeti koraci kako se stanje ne bi pogoršalo. Ukoliko se ne liječe, lumbalni i cervikalni sindrom mogu dovesti do degenerativnih promjena na hrskavici, zglobovima i kostima. Najčešći uzroci ovih stanja su: sjedalački način života, održavanje nepravilnih statičnih položaja tijela pri radu, ali i odmaranju, ležanju, sjedenju i vožnji. Uzrok može biti i preopterećenost fizičkim poslom neke dinamične prirode ili sportom.
Što učiniti?
U većini slučajeva degenerativne promjene još nisu nastale ili barem nisu takve da će spriječiti normalno funkcioniranje nakon što uzrok simptoma bude izlječen (kompresija, upala, edem, preopterećenost itd.). Potrebno je što prije ostvariti potreban oporavak mekih tkiva – mišića i tetiva zatim krenuti umjerenim tempom u zdravu rutinu koja će ubuduće prevenirati ponovni nastanak problema.
Kao bazu za sve metaboličke procese oporavka prvo je potrebno uvesti optimalan režim spavanja, jedenja i tjelesne aktivnosti. Ovakav režim rezultira hormonalnim balansom i poboljšanjem općeg stanja organizma na svim nivoima funkcioniranja. Važno je izbjegavati alkohol, cigarete, opetovane, svakodnevne izlaske i općenito sve što dovodi do manjka sna, također izbjegavati dugo stajanje, hladnoću i opterećenja pri saginjanju.
Prehrana ne mora biti savršena, no smisao je unositi dovoljno proteina, masti i ugljikohidrata iz
prirodne hrane kako bi pritom unijeli što više vitamina i minerala. Hrana koja je prerađena industrijski u pravilu gubi barem dio vitamina i minerala (npr. trajno mlijeko, kukuruzni sirup itd.). Svježe i prirodno voće i povrće, čak i ako je smrznuto dok je bilo svježe, zadržava gotovo svu svoju nutritivnu vrijednost dok se kod homogenizirane i industrijski prerađene hrane osim smanjenih nutritivnih vrijednosti nailazi i na prisutnost pesticida i ostalih tvari koje u većim količinama nisu pogodne za ljudsko zdravlje.
U današnje vrijeme manjak masti u prehrani nije čest slučaj, no često nailazimo na manjak kvalitetnih masnih kiselina omega 3 i omega 6 kakve možemo naći samo u nekim sjemenkama i biljnim uljima, a najviše u plavoj ribi i hladno prešanim uljima. Omega 3 i omega 6 masne kiseline u našem tijelu imaju nezamijenjivu ulogu u oporavku tkiva nakon napora. Adekvatna prehrana (adekvatan omjer mikro i makronutrijenata) različita je s obzirom na energetske potrebe, odnosno vrstu aktivnosti kojom se bavimo.
Zaključno, san treba biti dostatan i kvalitetan, u opuštenom položaju s adekvatnom potporom, prehrana treba biti dostatna da pokrije sve potrebe organizma za aktivnosti ali i za oporavkom od aktivnosti koja mora biti optimalno održiva kroz dulji period funkcioniranja, dakle umjerenog intenziteta.
Tjelesna aktivnost
Sjećate li se uzbuđenja u igri lovice kad ste bili djete? To je osjećaj koji tjelesna aktivnost budi.
Vježbanje shvaćeno kao dosadna obaveza često nema željeni efekt na zdravlje ili funkcionalne sposobnosti. Svaka vježba je individualna metoda postizanja nekog cilja (jačanje trbuha, leđa itd.) i zato za nju odvajamo vrijeme. Tijelo se najbolje razvija kroz funkcionalne odnosno prirodne pokrete kao što je šetanje prirodom, planinarenje i plivanje, ili neka igra u kojoj se puno krećemo. Za navedene aktivnosti potrebna je samo udobna odjeća i obuća. Šetnja psa, badminton na livadi, vožnja bicikla, pecanje, branje gljiva, potencijalno su zanimljiviji hobiji koji zahtjevaju nešto opreme ili znanja. Odvažniji se mogu upustiti u ekipne rekreativne sportove koji razvijaju cijelo tijelo, a naglasak je na zabavi i taktičkoj timskoj igri kao što je slučaj sa loptaškim sportovima – košarka, nogomet, vaterpolo… Za pojedince se preporučuju pojedinačni taktički sportovi kao što je tenis, badminton, atletika, gimnastika, i sve vrte borilačkih sportova, a posebno olimpijske discipline – judo, hrvanje, plivanje, veslanje itd. Cijeli smisao je da pri aktivnosti naglasak bude na taktičkom dijelu, zabavi i zadovoljstvu, bez forsiranja i preopterećivanja organizma.
Filip Pavlović, bacc. physioth.
Trapezius, masaža i terapija
Photo by Geert Pieters on Unsplash
Photo courtesy of Pixabay
