Živjeti čekajući ili zaista živjeti sada?
Claire Windeland inspirativna je djevojka koja je živjela od 1997. do 2018.. Njezin je život obilježila cistična fibroza, ali i izvanredna snaga duha. Ovaj se članak nadovezuje na prethodni „Bit ću uzor kakav mi je bio potreban” o njezinom životu i mislima koje je podijelila u dokumentarcu „Claire” dostupnom na njezinom YouTube profilu „Claire Windeland”.
Nakon rođenja predviđali su joj da će živjeti 10 godina, zatim 13, 16, 19, a onda da će doživjeti dvadeset. Claire je svoj život proživjela očekujući svoju skoru smrt i iznova se iznenađujući kada bi njezin organizam pobijedio predviđenu granicu: „Ja živim život od kakvog većina bježi: bolesna sam i umirem cijeli svoj život.” Ipak, ona poopćava bol koju je osjećala i gledatelju se obraća riječima: „Istina je da nisam netko tko je nužno patio više nego ti. Mislim da smo preko boli i tuge najdublje povezani s ostatkom čovječanstva.” Iako dobro poznaje bol, ponosna je na svoj život. Kada govori o njemu, iz njezinih riječi izbija neopisiva snaga i jednostavnost, pa čak i sreća. Nadahnjujuće misli uvijek su popraćene duhovitim dosjetkama i širokim osmjehom. Upravo je u svojoj životnoj priči pronašla snagu: „Provesti život stalno se suočavajući sa smrću natjera te da uvidiš koliki je potencijal biti živ.” I to biti živ „sada”, znajući da je „sada” sve što imaš.
Claire dobro poznaje osjećaj čekanja. Nekada su je zaokupljale misli da će jednom kad ozdravi moći krenuti živjeti svoj život i biti sretna. Isto tako, bila je svjesna svoje komplicirane dijagnoze i da nema vremena čekati. Bolna životna činjenica da se njezin organizam svakodnevno bori s cističnom fibrozom, dovela ju je do čiste sreće prouzrokovane osviještenim životom u sadašnjem trenutku. Claire kaže da je velik dio svog života provela pokušavajući se praviti da nije bolesna, a onda je shvatila da je upravo njezino životno iskustvo čini posebnom: „Moja moć zapravo leži u tome što sam prošla kroz sve te bolne ‘stvari’ u tako mladoj dobi i shvaćam koliko je život nevjerojatno važan.”
Poistovjećuje čekanje ozdravljenja s čekanjem obogaćenja ili ostvarenja obitelji. Claire zaključuje da čekanje nije predviđeno samo za bolesne ljude i da se svi suočavamo s mislima poput: „Jednom kad se obogatiš bit ćeš u redu, jednom kad se zaljubiš bit ćeš u redu. Jednom kad budeš imao obitelj, bit ćeš u redu.” Svako čekanje podrazumijeva nadu da ćemo kada ostvarimo određeni cilj moći krenuti radosno živjeti, da nas „tamo” i „tada” čeka bolji život. Čekajući to „nešto drugo” i zamišljeno tratimo sadašnji i konkretni trenutak. Claire zdravlje uspoređuje s novcem i sugerira nam da novac ne predstavlja sreću, već ono što radimo s novcem; kao što ni zdravlje ne predstavlja sreću, već ono što radimo sa zdravljem. A sve što radimo možemo raditi samo sada. Njezina izjava pobuđuje na razmišljanje: „Što ću ja učiniti danas?” Clairein primjer naglašava da možemo prestati čekati bolji život i početi živjeti – sada.
Piše: Lucija Šupe
Photo courtesy of Pixabay
Pridruži se raspravi